O S T O J I Ć

 

 

 

 

                        

R O D O S L O V L J E

 

T R O G I R S K E

 

P L E M I Ć K E    O B I T E L J I

 

 

 

 

Trogir, Šibenik, 2016.

 

 

 

 

 

Iz Zlatne knjige plemstva Venecije

 

Dalmacija

Ostojić

13. veljače 1791.

 

Pripadnici stare obitelji Ostojić koja potječe iz Kraljevine Bosne a kojoj je hrvatsko - ugarski kralj i kralj Bosne BELA IV. dodijelio poseban naziv plemića i kneževa potvrđen od strane bosanskog kralja Stjepana Tomaša Poveljom izdanom 3. travnja 1458. godine u korist Petra Ostojića, njegovog brata Ivana i njegovog sina Jerolima, kako za njih, tako i za njihove nasljednike, prema završnoj odredbi ovog mnogo poštovanog magistrata od današnjeg dana upisuje se u postojeću Zlatnu knjigu plemstva kao pravi nositelj plemićkog naslova kneževa kao zakoniti slijednici rečenog Jerolima, sina Ivana.

 

 

 

                          Magistrato sopra Feudi, Venezia

                          Iz Zlatne knjige plemstva  Venecije, 1791.

 

 

 

 

 

Rodoslovlje trogirske plemićke obitelji Ostojić

 

S A D R Ž A J

 

 

Popis starih listina o obitelji Ostojić                                            str.  7

Rodoslovno stablo plemićke obitelji Ostojić od 1244. godine     str. 12

 

Povijest trogirske plemićke obitelji Ostojić - naših predaka

 

I.                  U pradomovini Kraljevini Bosni                                str. 15                           

II.              U Trogiru                                                                    str. 19

 

- Prvo tiskano izvješće o trogirskoj obitelji Ostojić                     str. 24

- Popis plemićkih obitelji u Trogiru 1776. godine                      str. 25

- O podrijetlu trogirske plemićke obitelji Ostojić, Viktor Antun conte      Duišin                                                                                           str. 26

- Povelja bosanskog kralja Stjepana Tomaša braći Ostojić 5. travnja 1458. godine                                                                                 str. 30

- Zapisnik pred hvarskim knezom o dolasku Ostojića na otok Hvar

                                                                                                      str. 30

- Sačuvani stari dokumenti o boravku naših predaka Ostojića 1569., 1604. godine                                                                                 str. 34

- Dva drevna plemićka grba Ostojića iz kraja XVII. st.             str. 36

- Oporuka Josipa Ostojića iz Trogira (1690.-1741.)                  str. 37

- Baština Paoline pl. Colnago braći Ostojić u Trogiru 24. travnja

1768. godine                                                                                str. 38

- Zapisnik sjednice Velikog vijeća Trogira 1786.  godine        str. 39

-  Rodoslovno stablo trogirke plemićke obitelj Iura - Jurković  s upisom trogirskih Ostojića                                                         str. 40

- Potvrda plemstva Ostojićima mletačkog dužda Ludovica Manina, Venecija, 13. ožujka 1791. godine                                              str. 41

- Imenovanje Antonija Ostojića iz Trogira ađutantom komandanta Krajine u Trogiru 1796. godine.                                                 str. 46

- Potvrda plemstva Ostojićima, Komisija u Zadru 1818. godine

                                                                                                     str. 47

- Potvrda plemstva Ostojićima austrijskog cara Franje I., Beč, 1827. godine                                                                                        str. 48

- Grbovi plemićke obitelji Ostojić iz Trogira                            str. 49

- Potvrde iz matičnih knjiga rođenih iz arhiva Katedrale u Trogiru

                                                                                                   str. 51

- Obiteljsko stablo Ostojića naših predaka iz Trogira             str. 56

 

Rodoslovlje - dokumenti                                                           str. 63

Obitelj Hrasnica iz Bosne – naši daleki rođaci                       str. 127

 

 

 

 

 

 

Popis starih listina koje potvrđuju plemićki status,

privilegije,

grb i naslov kneževa (nobile i conte) i vojvoda plemićke obitelji Ostojić iz Trogira

od 1244. godine do danas

 

 

1. Diploma hrvatsko - ugarskog kralja i kralja Bosne Bele IV. precima trogirskih Ostojića - najvjerojatnije 1244. godine

 

- Diploma uništena u ratu s Turcima 1463. godine (»von Mohamedanen verbrannt wurde«) - iz Potvrde plemstva austrijskog cara Franje I. 1828. godine, navedena je u svim kasnijim sačuvanim Potvrdama plemstva Ostojićima.

 

 

2. Povelja bosanskog kralja Stjepana Tomaša kneževima Petru, Ivanu i Ivanovom sinu Jerolimu 1458. godine

 

- Posljednji poznati posjednik originala Povelje conte Ivan Ostojić iz Zadra oko 1828. godine, član Zemaljskog vijeća u Trstu.

- U originalu je bila Povelja predočena Komisiji za potvrđivanje plemstva 1791. godine u Veneciji, 1791. godine u Zadru i 1828. godine u Beču, nakon 1828. godine trag originala te Povelje se gubi.

- Povelja je sačuvana kao prijepis iz 1791. godine u tri različite verzije: kao poseban tekst u cjelini, kao tekst uključen u Zapisniku pred hvarskim knezom 1463. godine i kao kraći zapis na Obiteljskom stablu Ostojića iz 1791. godine. Sva tri prijepisa Povelje čuvaju se u Arhivu grada Zadra, u Arhivu grada Venecije i Državnom arhivu u Beču. Preslik kopije u privitku.

 

3. Potvrdu hvarskog kneza bosanskim kneževima i vojvodama Ivanu i sinu Jerolimu Ostojić 1463. godine

 

-  Original potvrde se nalazi najvjerojatnije u Biskupskom arhivu na Hvaru, prijepisi Potvrde nalaze se u Arhivu grada Zadra, u Arhivu grada Venecije i u Bečkom Arhivu. Potvrdu hvarskog kneza držale su Komisije u Veneciji, Zadru i Beču kao punovaljanu Potvrdu plemstva mletačkog dužda. Preslik kopije Potvrde u privitku.

 

 

4. Popis plemstva 1553. godine u Dalmaciji

 

-                    U Popisu plemstva je navedena plemićka obitelj Ostojić (Serie delle famiglie Nobili della Dalmazia e dell Albania, tratta dall itinerario ovvero relatione degli Eccellentissimi Signori Zan Battista Giustinian et Anzelo Diego Sindaci in Dalmazia et Dalmatia dell anno 1553. - prijepis starog dokumenta u posjedi gosp. Hieronimusa Machieda na Hvaru, izvor: Heyer von Rosenfeld, Wappenbuch, Der Adel des Konigreiches Dalmatien, Nurnberg, 1873., danas u nepoznatom vlastništvu.

 

 

5. Potvrda podrijetla i plemstva kneza Stjepana Ostojića  »didića« (bosanska gospoda, bosanski plemić iz Poljica, Poljičke kneževine) iz 1605. godine

 

- Potvrda u originalu se nalazi u Arhivu grada Zadra (arhiv grada Omiša). Preslik kopije u privitku.

 

 

6. Popis plemstva Dalmacije po dekretu Senata Venecije od 16. lipnja 1674. godine

 

- U nepoznatom arhivu, izvor: Heyer von Rosenfeld, Wappenbuch, Der Adel  des Konigreiches Dalmatien, Nurenberg, 1873., danas u nepoznatom vlasništvu.

 

 

7. Potvrda plemstva obitelji Ostoja (»vulgo Ostojić«) omiškog vijeća 6.1.1700. godine

 

- Zapisnik sjednice u Zbirci dokumenata o radu omiškog vijeća iz 1782. godine, str. 18 - 20, Arheološki muzej Splita.

 

 

8. Baština Paoline pl. Colnago, posljednje iz trogirske plemićke obitelji Colnago nećacima Mihovilu i Dionisiju Ostojiću u Trogiru našim precima  1768. godine

 

- U oporuci daruje Paolina pl. Colnago sva svoja dobra i imovinu, kako pokretnu tako i nepokretnu, svojim nećacima. Originalna oporuka se nalazi u Arhivu grada Zadra, preslik oporuke i prijevod u privitku.

 

 

9. Zapisnik sjednice Velikog vijeća Trogira i popis prisutnih trogirskih plemića 1786. godine, među njima i Dionisije Ostojić iz Trogira naš predak.

 

- Originalni zapisnik nalazi se u Arhivu grada Zadra, preslik Zapisnika u privitku.

 

 

10. Rodoslovno stablo trogirske plemićke obitelji Iura (Jurković) kojeg je sastavio i nacrtao trogirski notar Gerolamo de Buffalis na kojem su navedena dva člana trogirske obitelji Ostojić kao Nobile di Bossina 1787. godine

 

- Original rodoslovnog stabla nalazi se u Državnom  arhivu u Beču, preslik u privitku.

 

 

11. Gerolamo de Buffalis, »Le Armi di Trau« iz 1776. godine

 

- Jedan od tri primjeraka, najopsežniji, nekad u vlastništvu trogirske i splitske obitelji pl. Paitoni, kasnije u posjedu obitelji Grazio iz Zadra. Nakon prvog svjetskog rata gubi se trag tog djela. Pisac Heyer von Rosenfeld navodi u svom djelu »Wappenbuch, Der Adel des Konigreiches Dalmatien« 1873. godine u Izvorima tog djela, da je taj primjerak Zlatne knjige Trogira Buffalisa sadržavao 191 stranicu rukopisa, 138 slika u boji obiteljskih stabala i kopije legaliziranih starih isprava trogirskih obitelji. Heyer von Rosenfeld crpio je podatke o trogirskoj obitelji Ostojić iz navedenog djela.

 

 

12. Gerolamo de Buffalis, Popis plemićkih obitelji u Trogiru iz 1776. godine, Heyer von Rosenfeld »Wappenbuch, Der Adel des Konigreiches Dalmatien« Nurnberg, 1873.

 

- U navedenom djelu navodi Buffalis 130 trogirskih plemićkih obitelji, živećih i izumrlih, među njima i obitelj »conte Ostoich« pod brojem 89.

 

 

13. Potvrda plemstva, privilegija i naziva »nobile i conte veneto« mletačkog dužda Ludovico Manina Ostojićima i nasljednicima 13. veljače 1791. godine u Veneciji.

 

- Original Potvrde nalazi se u Arhivu grada Venecije, preslik Potvrde i prijevod u privitku.

 

 

14. Upis kneževa Ostojić u Zlatnu knjigu plemstva Venecije 1791. godine

 

- Zlatna knjiga plemstva Venecije nalazi se u Arhivu grada Venecije, preslik i prijevod u privitku.

 

 

15. Potvrda plemstva, privilegija, grba i naziva »conte i nobile veneto« Jerolimu Ostojiću i nasljednicima Araldičke komisije u Zadru 1818. godine

 

- Original Potvrde nalazi se u Arhivu grada Zadra, preslik i prijevod u privitku.

 

 

16. Potvrda plemstva, privilegija i naziva »conte« Ivanu Ostojiću i nasljednicima austrijskog cara Franje I. u Beču 1827. godine

 

- Original Potvrde s potpisom austrijskog cara Franje I. nalazi se u Državnom arhivu Beča, preslik u privitku.   

 

 

 

 

 

Rodoslovno stablo loze trogirskih Ostojića

od 1244. godine

                                

 

Diploma plemstva hrvatsko ugarskog kralja

i kralja Bosne Bele IV. precima Ostojića -  Križićima oko 1244. godine

 

 

Jerolim

Ban Usore - Bosna, 1273. g.

 

 

 

Ostoja

Knez Rame - Bosna

od 1322. -1338. g.

 

 

 

 

Knez Stjepan Ostojić, rođen oko 1340. g.

comes palatinus - dvorski knez

sudionik bitke kod Pločnika 1387. g. - nadimak Bijak

Bobovac - Bosna

 

 

                            

Knez  Antonio Ostojić, rođen oko 1370. g.

comes palatinus - dvorski knez

vjerojatno nazvan tepčić (logofet) Ostoja

Bobovac - Bosna

 

 

 

Knez i vojvoda Ivan Ostojić, rođen oko 1400. g.

Povelja bosanskog kralja Stjepana Tomaša 1458. g. i

potvrda Diplome plemstva hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. iz 1244. godine

Potvrda naslova conte mletačkog dužda Kristofora Mora 1463. g.

Bobovac, Bosna - prelazi. 1463 g. na Hvar

 

 

 

Knez i vojvoda Jerolim Ostojić, rođen oko 1430. g.

Povelja bosanskog kralja Stjepana Tomaša, 1458. g. i

potvrda Diplome plemstva hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. iz 1244. godine

Potvrda naslova conte mletačkog dužda Kristofora Mora 1463. g.

Bobovac, Bosna - prelazi. 1463. g. na Hvar

 

 

Didić - bosanska gospoda Ivan Ostojić, r. oko 1460., g.,

Hvar, prelazi 1514. g. u Poljičku kneževinu

 

 

 

Didić - bosanska gospoda Ivan Ostojić, rođ. oko 1495. g.

Poljička kneževina,

Supruga N. (Gusić ?), kćer Katarine Kružić, rođ. oko 1520. g.

Oko 1537. godine prelazi u Kaštel Kambelovac

 

 

 

Didić - bosanska gospoda Luka Ostojić, r. oko 1540. g.,

Rođen u Kaštel Kambelovcu, brat kneza Stjepana Ostojića, Brač, 1605.

oko 1560. g. prelazi u Trogir

supruga Kata, Katarina Cippico (?)

umro 1615. g., pokopan u trogirskoj katedrali

 

 

 

Cristophoro Ostojić, r. 1578. u Trogiru

supruga Lucija N.

 

 

 

Mihovil Ostojić -  Chaitaz, r. 1649. g.

pripadnik  trogirskog plemićkog patriciata od 1650. g.

harambaša

Potvrda naslova conte mletačkog dužda Nikole Sagreda 1674. g.

supruga Margarita Apolonica Dragazzo

 

 

 

Josip Ostojić Gajtaz, r. 1690. g.

veletrgovac u Trogiru

supruga Ana Colnago

 

 

 

Mihovil Ostojić, r. 1717. g.

kanonik u Trogiru

vicekonzul Vatikana u Dalmaciji

 

 

 

Antun Ostojić r. 1750. g. u Brescii,

harambaša

pobočnik zapovjednika Krajine

supruga Domenica Peroević-Buffalis

 

Jerolim Ostojić r. 1802. g.

harambaša

supruge 1. Mattea Stude (Cippico)

2. Emilia Lubin (Veselić, Allegretti)

3. Jerolima Dević

 

 

Jerolim Ostojić r. 1847. g.

supruga Domenica Delalle - Kreljutić

 

 

                                                                  

                   Jerolim Ostojić (1878. - 1957.)                     Mihovil Ostojić (1880. - 1932.)                                           

                     supruge 1. Katica Krnčević                                supruga Marija Sorman

                                   2. Ana Lebedina

                                                    

       

 

                                         


Povijest trogirske plemićke obitelji Ostojić

 

I. U pradomovini Kraljevini Bosni

 

Izvori na osnovu kojih je napisana Povijest trogirske plemićke obitelji Ostojić jesu povijesni dokumenti i obiteljska predaja trogirskih a i drugih Ostojića našeg roda, povijesna djela Hrvatske i Bosne, knjiga »Wappenbuch, Der Adel des Konigreiches Dalmatien« pisca F. Heyer von Rosenfelda, Povijesni arhiv Zadra, Arhiv grada Splita, Muzej grada Splita,  Muzej grada Trogira, Arhiv grada Dubrovnika, Arhiv i knjižnjica Garagnin-Fanfogna, Arhiv obitelji SladeŠilović - Trogir, Arhiv hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Arhiv grada Beča, Arhiv grada Venecije, matične knjige u Arhivu trogirske katedrale, matične knjige Starog Grada u Arhivu grada Zadra, arhiv povjesničara msgr. dr. Ivana Ostojića - Knežića iz Povalja na Braču, arhiv povjesničara Nikole Ostojića iz Blata na Korčuli, arhiv prof. Ivana Ostojića iz Krapine - rodom iz Šibenika, arhiv dr. Andreja Ostoića iz Zagreba - rodom iz Hvara,  Kronika fra Dujma Ostojića profesora i povjesničara iz Bijakovića, obiteljski dokumenti pojedinih obitelji Ostojić i Ostoić Trogira, Brača, Hvara, Korčule, Hercegovine (Brotnja) i obitelji Hrasnica iz Sarajeva.

 

Podrijetlo/korjene trogirske obitelji Ostojić nalazimo u srednjevjekovnoj Bosni sredinom 13. stoljeća na području Fojnice i oko grada Bobovca, drevne prijestolnice bosanskih kraljeva. I danas na tim područjima žive Hrvati i često se može naići na obitelj s prezimenom Ostojić.

 

Naši drevni preci Ostojići pripadaju hrvatskom praplemenu Križićima (Kristićima) kojemu je pripadala i treća bosanska kraljevska dinastija Kotromanića, zvana i Ostojići - Križići (Kristići). Potječe li pleme Križića od praplemena Šimrakovića kako navode neki autori nije poznato. Svakako imaju Šimrakovići i Ostojići jednak grb - štit s kosom gredom, dva ljiljana,  zvijezdu repaticu i polumjesec.  Grana Ostojića, koja je ostala u Bosni nakon pada Bosne 1463. godine i prešla na islam, (danas obitelj Hrasnica - begovi) sačuvala je i predaju o prezimenu Jablanović koje su naši preci Ostojići nosili prije pada Bosne. Prezime Jablanović potječe najvjerojatnije po ženskoj majčinskoj liniji, to prezime su nosili mnogi istaknuti Ostojići kraljevske linije Kotromanića (Radivoj Ostojić). Jablanovići su bili jedna od pet najutjecajnijih plemićkih obitelji u srednjevjekovnoj Bosni, ta je obitelj dovela Ostoju na prestolje za kralja. Roda Jablanovića su bile supruga kralja Tvrtka II. Jelina i supruga kralja Stjepana Ostoje Kujava Radinović (majka kralja Stjepana Ostojića).

 

Po nacionalnoj pripadnosti su se u pradomovini naši preci držali Hrvatima i Bošnjanima, latinski u dokumentima »Bosnenses«. Po vjeri su naši daleki preci u početku pripadali bosanskoj crkvi (pogrešno nazvanoj bogumilskoj), sebe su naši daleki preci po vjeri u početku nazivali »krstjani« ili »dobri ljudi«, latinski »boni homines«, kasnije su prešli na katolicizam. Mnoge katoličke crkve i samostani koje su u Bosni i Hrvatskoj sagradili pripadnici našeg roda potvrđuju njihovu vjersku pripadnost katoličkom Rimu.

 

Prema obiteljskoj predaji a i po pisanju hrvatskih povjesničara (Vjekoslav Klaić, Duišin, Mandić i dr.) prvi poznati davni predak trogirskih Ostojića bio je Hieronimus (Jerolim) ban Usore, koji se spominje 1273. godine. Kako navode kasniji dokumenti hrvatsko ugarski kralj i kralj Bosne Bela IV. dodijelio je plemstvo precima trogirskih Ostojića uručivši im Diplomu najvjerojatnije 1244. godine. Ta Diploma je uništena (spaljena) u ratu s Turcima prije godine 1463. Poveljom iz godine 1458. bosanski kralj Stjepan Tomaš potvrdio je plemstvo i privilegije koje je Ostojićima podijelio ugarski hrvatski kralj Bela IV. Za vrijeme rata kralj Ostoja potvrdio je Ostojićima i vojvodski naslov (Hvarski zapisnik iz godine 1463. godine).

 

Ime našeg prvog poznatog pretka Jerolima, bana Usore, prenosilo se u trogirskoj obitelji Ostojić s koljena na koljeno do danas prema staroj plemićkoj tradiciji prema kojoj prvorođeni sin dobiva ime po oćevom ocu - djedu.

 

1322. i 1338. godine prvim poznatim pretkom trogirskih Ostojića spominje se Ostoja, knez i župan Rame. Heyer von Rosenfeld, pisac znamenitog djela o plemstvu Dalmacije piše o precima trogirskih Ostojića: »Ova stara plemićka obitelj potječe od slavnog roda Ostoja ili Križića u Bosni …« Obitelj Ostojić je dakle dobila prezime po svom dalekom pretku knezu i županu Ostoji iz XIV. stoljeća. Povjesničar Ćiro Truhelka iz Sarajeva u svom djelu »Uspomene jednog pionira« Zagreb, 1942., piše da je bosanska begovska obitelj Hrasnica, koja se prije nazivala Ostojić, bila u bliskom rodu s bosanskim kraljem Stjepanom Križićem - Stjepanom Ostojem, nezakonitim sinom kralja Stjepana Tvrtka. U to se vrijeme na dvoru bosanskog kralja na jednoj ispravi iz 1357. godine kao svjedok spominje kneginja Jelena Ostoja (Ostojinica). Po predaji Ostojića Jelena Ostoja kćer kneza Ostoje iz Rame mogla bi biti nezakonita majka budućem bosanskom kralju Stjepanu Ostoji.

 

U 1394., 1398., 1404. i 1419. godini spominje se na kraljevskom dvoru u Kraljevskoj Sutjesci knez Stjepan Ostojić, dvorski knez (comes palatinus) kao svjedok i dvorni pisar (tepčić, tepčija) - najvjerojatnije sin kneza i župana Ostoje. Njegovo ime nalazi se u obiteljskom stablu naših predaka Ostojića i u dokumentima naše obitelji u Arhivu grada Venecije. Predaja Ostojića spominje kneza Stjepana Ostojića kao hrabrog sudionika bitke protiv Turaka kod Pločnika na rijeci Toplici u Srbiji 1387. godine (Kronika prof. fra Dujma Ostojića iz Bijakovića). Predaja govori da je zbog hrabrosti dobio nadimak »BIJAK« (vjerojatno po »on bi jak«) pa ga kralj Tvrtko nagradi sabljom i »dolamom« (svećano hrvatsko ratno odijelo). Sablja i dolama su se sačuvale u Ostojića u Bijakovićima do 1850. godine. Sablju su Turci »prebili na dvoje«, a iz dolame su snahe Ostojića sebi izvezle »jačerme« (dio ženske odjeće).  Po knezu Stjepanu Ostojiću - Bijaku nazvano je po predaji Ostojića selo Bijakovići u Brotnju koje su osnovali Ostojići nakon 1463. godine napustivši Bosnu.

 

U staroj listini iz 1419. godine u kojoj Sandalj Hranić bosanski vojvoda i braća mu Vlkac i Vlk ustupaju Dubrovniku svoj dio župe Konavalja, spominje se kao svjedok i knez Ivaniš Ostojić pretpostavljamo naš predak, sin  kneza i tepčije Stjepana Ostojića.

 

U staroj listini u darovnici Radoslava Pavlovića iz 1427. godine spominje se tepčija (logofet) Ostoja koji piše ovu listinu: »od mene Ostoja logofeta pisano…« Pretpostavljamo da je ta listina prvi najstariji sačuvani rukopis našeg pretka roda Ostojića.

 

Knezovi Stipan i Ostoja Tepčić zajedno s knezom Vukašinom Milatovićem nalaze se kao svjedoci na povelji bosanskog kralja Ostoje Kotromanića 1409. godine. Pretpostavljamo da je Tepčić Ostoja ( logofet, logopet = visoki činovnik u Bosni) naš predak Antonio Ostojić tepčija (dvorskiv knez, comes palatinu). Nikola Mandić povjesničar iz Mostara pretpostavlja da su spomenuti Ostojići preci i Ostojićima iz Brotnja i da su Ostojići nakon 1463. godine nazvali selo Tepčići kraj Bijakovića baš po njima.

 

U dubrovačkim dokumentima iz 1436. godine spominje se Ivaniš (Ivan) Ostojić koji s Vlatkom Obradovićem boravi u Dubrovniku da prime kao rođaci svoj dio Sandalj Hranićeve ostavštine: »Sandalj Hranić je u tri maha ostavljao izvjesne sume novaca i srebra u Dubrovniku za koje je odredio da polovina treba da pripada Stjepanu - Kosači a polovina rođacima iz četiri kuće svoga plemena. Stjepan Kosača veliki vojvoda Bosne svoj dio ostavštine podigao je 1437. godine.

 

1450. godine je franjevac Mihovil Ostojić iz obitelji bosanskog kralja Ostoje podigao novi franjevački samostan s manjom crkvicom Sv. Nikole u neposrednjoj blizini tadašnjeg tvrdog grada Visoko (prema franjevačkoj predaji zapisao kroničar franjevačkog reda i nekoć njegov vrhovni poglavar fra. Franciscus Gorgana u svojem djelu »De origine Seraphicae regionis«, Roma 1587. i fra Bernardin Nagnanović, 1717. godine).

 

Franjevac Mihovil Ostojić je prvi poznati Ostojić s imenom Mihovil koje je za pet stoljeća do danas uz ime Jerolim najčešće u trogirskoj obitelji Ostojić.

 

Oko 1400. godine je rođen Vid Ostojić (Vitus Ostoich) kanonik korčulanski a od 1431. do 1456. godine biskup u Lici i Krbavi. Sudjelovao je kao donator u gradnji katedrale sv. Marka (propovjedaonica, oltar i grobnica) u gradu Korčuli. Njegovom zaslugom sagrađeni su samostan i crkva na Trsatu kraj Rijeke. Umro je 1459. godine, sahranjen u katedrali u Korčuli.

 

Plemić Nikola Ostojić pretpostavljamo brat biskupa Vida Ostojića spominje se 1420. godine u gradu Korčuli, za predaje Korčule daje prisegu vjernosti Mlečanima. Nikola Ostojić je rodočelnik korčulanskih Ostojića.

 

Oko godine 1400. rodio se brat naše dalekog pradjeda Ivana knez Petar Ostojić. U Povelji kralja Stjepana Tomaša Ostojićima 1458. godine spominje se Petar kao bosanski knez i vojvoda. Po Zapisniku pred hvarskim knezom Petar Ostojić bio je 1463. godine po nalogu sultana Mehmeda II. smaknut u Bosni. Pretpostavljamo da su se spasila njegova djeca, ostala u Bosni i bila prevedena na islam. Knez Petar i njegova djeca su rodočelnici bosanske begovske obitelji Ostojić, koja je kasnije promjenila ime po turskom običaju u Hrasnica i Turhanija i osnovala po predaji selo Ostojići kraj Sarajeva.

 

Oko 1400. godine rodio se i naš daleki pradjed knez Ivan Ostojić, sin Antonija i unuk Stjepana Ostojića. Knez i vojvoda Ivan Ostojić spominje se u Povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojićima 1458. godine. 1463. godine spominje se vojvoda Ivan Ostojić  za pada Bosne u pismu Mletačkoj Republici. U pismu nudi mletačkoj vojsci 400 konjanika i pješaka protiv Turaka u zamjenu za otok Brač.  Mletačka Republika odbija ponudu, ali mu nudi kuću u Splitu i godišnji prihod od 200 dukata (Š. Ljubić, Listine, X. str. 274).

 

Vojvoda i knez Jerolim Ostojić, sin kneza Ivana Ostojića, rođen oko 1430. godine spominje se u Povelji bosanskog kralja Stjepana Tomaša iz 1458. godine

 

Padom Bosne knezovi Jerolim i Ivan Ostojić su u noći od 29. na 30. lipanj 1463. godine prešli iz Bosne na otok Hvar s više obitelji i rodbinom. Prema obiteljskoj predaji prije odlaska na Hvar Ostojići su na groblju Smričinjaci u Bosni zakopali u grob »tri lakta duboko« tri okovane škrinje sa srebrom i zlatom. 30. kolovoza iste godine su u gradu Hvaru pred hvarskim knezom i svjedocima Ostojići sastavili Zapisnik koji se sačuvao do danas. Tim Zapisnikom hvarski knez potvrdio je Ivanu i Jerolimu Ostojićima kneževske privilegije. Naši preci Ostojići i njihovi rođaci naselili su se u Starom Gradu u starom boljarskom dvoru kojeg Ostojići posjeduju još danas i u Jelsi na Hvaru. Po knezu Ivanu Ostojiću našem dalekom pretku hvarski Ostojići dobili su nadimak »Knez-Ivanovi« koji se sačuvao do danas. Pretpostavljamo da su Ostojići posjedovali dvor i preko 30 ha vinograda na Hvaru i prije pada Bosne. Bosansko plemstvo je zbog stalne turske opasnosti već prije 1463. godine prihvaćalo mletačko državljanstvo i držalo posjede na području Mletaka »ako zatreba«. Kneževi Ivan i Jerolim Ostojići rodočelnici su svih dalmatinskih Ostojića, pa tako i trogirskih.

 

 

 

Rodoslovno stablo bosanske kraljevske obitelji Kotromanića

 

 

 

 

II. Ostojići našeg roda u Trogiru

 

»Nakon turske okupacije Bosne, u Trogir su doselili bosanski plemići Ostojići. Njima je mletački dužd Kristofor Moro izdao plemićku diplomu kojom je potvrdio pravovaljanost njihovog plemićkog naslova što su ga dobili od bosanskog kralja Stjepana 1458. godine, te im dao naslov »conte«. Trogirani ipak nisu bili pripravni usvojiti bosanske Ostojiće u gradsko vlasteosko vijeće, pa su oni taj status stekli tek  u Zadru.«

 

                Mirko Marković, Hrvatsko plemstvo, svećenstvo i      

               redovništvo, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003., str. 80.

 

Već smo naveli da su knez i vojvoda Ivan Ostojić i njegov sin knez i vojvoda Jerolim Ostojić u noći od 29. na 30. lipanj 1463. godine pred Turcima prebjegli iz Bosne na Hvar. Navodno su Ivanovog brata, kneza Petra Ostojića pogubili Turci te iste godine u Bosni po zapovjedi turskog sultana Mehmeda II. U Zapisniku pred hvarskim knezom u gradu Hvaru 30. kolovoza 1463. godine Ostojići kao svjedoke navode tri bosanska plemića koji su iz Bosne stigli istom nevoljom. Iz kasnijih sačuvanih dokumenata zaključujemo da su Ostojići nakon 1463. godine prešli v vojnu službu Mletačke Republike, od tada ih nalazimo kao vojna lica (harambaše) ili kao uskoke u službi Mlečana. Nakon pada Mletačke Republike prelaze Ostojići u vojnu službu Austrije i kasnije Napoleona. Zabilježeno je da je naš rođak Luca Ostojić iz Trogira poginuo kao oficir na turskoj granici 1819. godine.

 

Naše pretke Ostojiće možemo po sačuvanim starim listinama pratiti od  1340. godine, te godine se rodio Stjepan Ostojić knez Usore. Od te godine vodi nas rodoslovno stablo Ostojića i priloženi dokumenti koji su se sačuvali u Arhivu grada Venecije priloženi uz molbu za potvrdu plemstva 1791. godine. Ostojići su živjeli od 1463. godine u Starom Gradu i u Jelsi na Hvaru.

 

1510. godine izbio je veliki oružani ustanak hvarskih pučana koji je trajao sve do 1514. godine. Dio naših predaka Ostojića iz Jelse na Hvaru je tih godina prešao na područje grada Splita i uskoro nakon toga na područje Poljica (Poljička republika, Poljička kneževina) u selo Slime kraj Zadvarja. Tu nalazimo naše pretke Ostojiće kao uskoke u službi kneza Petra Kružića na Klisu. Oko 1535. godine ženi Ivan Ostojić kćer Katarine Kružić - Gusić. Katarina je bila sestra kneza Petra Kružića hrabrog branioca Klisa. Nije poznato ime supruge Ivana Ostojića, osim da je bila roda starog hrvatskog praplemstva Gusića. Jedan od Ostojića iz Slimena knez Stjepan Ostojić bio je glavar sela Slimena, 1604. godine vodio je više »kršćanskih obitelji« na otok Brač. Drže ga rodočelnikom bračkih Ostojića, koji su po njemu do danas sačuvali nadimak Ostojići - Knežići. Na otoku Braču u selu Dolu sačuvala su dva kamena grba roda Ostojića.

 

1537. godine padom tvrđave Klis u ruke Turaka naš daleki predak Ivan Ostojić prelazi s obitelji u Kaštel Kambelovac na područje Mletačke Republike. Zemlje koje je posjedovao u Kaštel Kambelovcu i kasnije darovao crkvi još se danas zovu po njemu »knežak«. Ostojići su bili u Poljicima i Kaštel Kambelovcu »bosanska gospoda« ili kraće »didići«. Ivanov sin Luka Ostojić prešao je prije 1569. godine u grad Trogir. Luku Ostojića držimo rodočelnikom trogirskih Ostojića. Umro je 1615. godine, zabilježeno je da je pokopan u trogirskoj katedrali.

 

Supruga Luke Ostojića Kata (Katarina) najvjerojatnije je bila kći trogirskog plemića Cristophora Cippica. Luka i Kata Ostojić imali su sina Cristophora rođenog 1578. godine Pretpostavljamo da je naš predak Christophor dobio ime po svom djedu Christophoru Chippicu. Iz tih godina potječe i kameniti grb u Trogiru za kojeg pretpostavljamo da pripada plemićkoj obitelji Ostojić. Taj kameniti grb skinut je sa srušene kuće Ostojića u Trogiru i ugrađen u gradsku kuću Trogira.

 

Cristophor i supruga Lucija Ostojić imali su sinove Lucu, Petra, Jerolima, Marka i Mihovila.  

 

Naš daleki predak Mihovil Ostojić rođen je 1649. godine. Po Heyer v. Rosenfeldu malodobni je Mihovil primljen 1650. godine u trogirski gradski patricijat najvjerojatnije utjecajem uglednog djeda Cristophora Cippica, a 1674. godine dobio je Mihovil od mletačkog dužda Nikole Segreda potvrdu naslova knez (conte). Po nadimku »Chaitaz« zaključujemo da je Mihovil bio u vojnoj službi Mlečama, naziv chaitaz znači arapski (turski) perjanica, presvjetli (plemenitog roda) a i vođa vojnih promatrača - izvještača. Supruga Mihovila Ostojića bila je Margarita Apolonika Dragazzo iz ugledne trogirske plemićke obitelji. Grb te obitelji sačuvao se do danas na portalu kuće Ostojića u Trogiru koja je još u posjedu naših bližih rođaka - obitelji Ostojić. Mihovil i Margarita Apolonika imali su djecu: Margaritu, Katarinu, Ivana i Josipa.

 

Nikola Ostojić unuk Christophera Ostojića rođen 1686. godine imenovan je harambašem u Novom selu. Harambašima (vođe teritorijalne odbrane) imenovani su za vrijeme Mlečana samo pripadnike lokalnog plemstva.

 

Petar Ostojić praunuk Christophera Ostojića rođen 1687. godine imenovan je 1717. godine harambašem u Trogiru.

 

Josip Ostojić, zvan Gajtaz, sin Mihovila, rođen 1690. godine bio je veletrgovac u Trogiru. S trgovinom je obogatio. Imao je kuću, skladišta i trgovinu u Trogiru, zemlje na Braču, u Solinu, Mulinama, Segetu, Lukvicama kraj Trogira, u Kopilicama kraj Splita … Supruga mu je bila Ana Colnago iz ugledne trogirske plemićke obitelji.

 

Petar Ostojić, Antun Ostojić i Dominik Ostojić bili su vlasnici brodova i kapetani (paruni) u Trogiru. Trgovali su po otocima do Rijeke i Trsta pod mletačkom zastavom. Tada su trogirski Ostojići još održavali trgovačke a vjerojatno i rođačke veze s rođacima Ostojićima u Starom Gradu na Hvaru. Ostojići kapetani spominju se u Trogiru od 1740. do 1772. godine. U sačuvanim dokumentima spominju se brodovi Ostojića tipa bracera i tartana, plovili su pod imenom Kralj David i Santissima Maria.

 

Marko Ostojić rođen 1734.  studirao je u Padovi  1767. godine, bio je svećenik u Trogiru.

 

Mihovil Ostojić, sin Josipa Ostojića, naš pradjed, rođen 1720. godine bio je kanonik u Trogiru i vice konzul Vatikana.

 

Dionisij Ostojić, sin Josipa Ostojića, rođen 1725. godine, harambaša u Trogiru, u sačuvanim rodoslovnim dokumentima zaveden kao »nobile de Bossina«. Bio je član trogirskog Velikog vijeća. Mihovil i Dionisij Ostojić bili su baštinici trogirske plemićke obitelji Colnago.

 

Marija Ostojić, kći Dionisia Ostojić, nobile de Bossina, udala se za Franu Jura, conte veneto,  pukovnika iz trogirske plemićke obitelji Jura.

 

Mihovil Ostojić, sin Dionisija, rođen 1758. godine bio je član Gradskog vijeća za vrijeme Francuza, supruga Catarina Nutricio Grisogono iz ugledne trogirske plemićke obitelji, po majci baronesa Da Ried.

 

Ivan Ostojić, sin Dionisija Ostojića, rođen 1789. godine, supruga Maria Paiton - Stafileo iz ugledne splitske i trogirske plemićke obitelji. 

 

Ivan Luka Ostojić, sin Dionisija, bio je svećenik u Trogiru.

 

Andreas Luka Ostojić, sin Dionisija, bio je kanonik i profesor latinskog jezika u Trogiru.

 

Antun Ostojić, sin Mihovila Ostojića, rođen 1750. godine bio je harambaša u Trogiru, pobočnik zapovjednika Krajine, supruga Domenika Peroević, po majci Buffalis i Cippico, iz uglednih trogirskih plemićkih obitelji.

 

Maria Ostojić, kći Antuna, rođena 1791. godine udata za Joesa Henricusa Nutricia iz ugledne trogirske plemićke obitelji.

 

Jerolim Ostojić, sin Mihovila, rođen 1802. godine bio je harambaša u Trogiru, prva supruga nezakonita kći Mateja Stude Cippico iz ugledne trogirske plemićke obitelji i druga supruga Emilia Lubin (Veselić, Allegretti) iz ugledne trogirske trgovaćke obitelji.

 

Jerolim Ostojić, sin Jerolima, rođen 1848. godine bio je obrtnik u Trogiru, supruga Domina Delalle (Kreljutić) iz ugledne trogirske plemićke obitelji.

 

Antonio Ostojić, sin Antuna Ostojića, rođen 1860. godine bio je kanonik u Trogiru.

 

Od 17. stoljeća do kraja 19. stoljeća dala je naša trogirska obitelj dvanaest svećenika, od toga tri kanonika, sve grane Ostojića preko četrdeset svećenika, od toga više kanonika i jednog biskupa. Hvarska grana Ostojića dala je u to vrijeme gotovo deset liječnika. U to doba je šest Ostojića studiralo u Padovi medicinu, jedan teologiju.

 

Po sačuvanim dokumentima nam je poznato da su sve grane našeg plemena  Ostojića potvrđivale kroz vijekove svoj plemićki status: u Bosni 1458. godine, na Hvaru 1463. godine, na Korčuli 1420. i 1553. godine, u Omišu 1700. godine, u Veneciji 1463., 1674. i 1791. godine, u Zadru 1818. godine, u Beču 1827. godine, najvjerojatnije i u Hercegovini kneževi Tepčići. Tu ne možemo mimoići visoke turske nazive begovi koje su potomci kneza Petra Ostojića kasnije obitelj Ostojić Hrasnica i Turhanija nosili nakon 1463. godine u turskoj Bosni. Mnoge su se druge potvrde plemstva Ostojićima koje se spominju u sačuvanim dokumentima, kroz stoljeća zagubile.     

 

    

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prvo tiskano izvješće o trogirskoj plemićkoj obitelji Ostojić:

 

Friedrich Heyer von Rosenfeld, Wappenbuch, Der Adel des Konigreiches Dalmatien (Knjiga grbova, Plemstvo kraljevine Dalmacije), Nurnberg 1873., str. 16 i 17.

 

Tekst u prijevodu iz njemačkog jezika glasi:

 

Plemići i kneževi Ostojići

 

Ova stara plemićka obitelj potječe od slavnog roda Ostoja ili Križića (Chrixich) u Bosni, zvala se i Šimraković. Stjepan kralj Bosne podijelio je 3. travnja 1458. godine Petru Ostojiću naslov kneza (conte). Kako je njegova diploma u ratu s Turcima propala dobio je 30. kolovoza 1463. godine od dužda Christofora Mora potvrdu tog naslova a jedan od njegovih nasljednika 16. lipnja 1674. godine od dužda Nikole Segreda u Veneciji potvrdu tog naslova. Braći Jerolimu i Stjepanu Matiji Ostojić dužd Ludovico Manin potvrdio je ponovno naslov mletačkog conta 13. veljače 1791. godine. Savjetniku Zemaljskog vijeća Austrije Ivanu conte Ostojiću u Trstu 1. prosinca 1827. godine potvrdio je naslov conta austrijski car Franjo I. Ivan Ostojić živio je tada u Zadru. 1650. godine bio je Michovil Ostojić član plemićkog Velikog vijeća Trogira.

 

(U privitku navedenog djela Heyer von Rosenfelda nalaze se tri plemićka grba obitelji Ostojić s opisom, sl. 11 i 42).

 

 

 

 

 

 

 

Popis plemićkih obitelji u Trogiru 1776. godine

 

Izvor: »Wappenbuch, Der Adel des Konigreiches Dalmatien« Heyer von Rosenfeld, Nurnberg, 1873.

 

Pod br. 89.  OSTOICH; Conte

 

Ženidbom i udajom kroz stoljeća obitelj Ostojić u Trogiru bila je u rodu s plemićkim obiteljima Trogira:

 

br. 3      Dellale (Dalle Ale, Creliutich),

br. 4      Allegretti (Veselić, Lubin)

br. 20    de Buffalis (Buffalis, Buffalo)

br. 36    Cippico (Cipchis)

br. 38.   Colnago

br. 53.   Garagnini

br. 64.   Iura

br. 87.   Nutrizio - Grisogono

br. 80.   Paitoni

br. 96.   Peroevich

br. 113. Stafileo (Staphileo)

             Da Ried

             Franceschi iz Omiša

             Ragusinni Magno iz Velog Lošinja

 

            (po matičnim knjigama u Arhivu katedrale u Trogiru od

                1569. godine)  

 

Preslik u privitku

 

Viktor Antun conte Duišin: O podrijetlu trogirske plemićke obiteljki Ostojić:

 

- Glasnik heraldike, Zagreb, 1937, 1938.

- Zbornik plemstva u Hrvatskoj Slavoniji, Dalmaciji, Bosni - Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, Zagreb, 1938.

 

- Plemićka obitelj Ostojić (Ostoić) u popisu plemstva, Glasnik heraldike, 1937., broj 4, str. 2: Plemići Zagrebačke županije, Posljednji popis plemića Zagrebačke županije iz 1851. godine, pod »O« - Ostoić.

- Plemićka obitelj Ostojić pripada starom hrvatskom plemenu Krstića, Glasnik heraldike, 1938., broj 1-2, str. 17: »Stara hrvatska plemena, Krstići, bosanko prapleme iz Bobovca u Bosni. Treća bosanska kraljevska kraljevska dinastija (Stjepan Ostoja, Stjepan Ostojić, Stjepan Toma i Stjepan Tomašević) pripadala je ovom plemenu. Zanimljivo je, da su sve obitelji ovog plemena imale u svojim grbovima ljiljane, ponajviše u simetričnim parovima. Jedino obitelj Ivanišević (Giovanizio) i Krstulovićimaju u svojem grbu jedan ljiljan. Od ovog plemena poznati su u glavnom, četiri roda: Pavlović, Šimraković, Kristić i Krstulović.

 

Rod Šimraković podijelio se u ove obitelji: 1. pl. Šimrak, na Braču, 2. pl. Gospodnetić, 3. pl. Gospodnetić zv. Dominis i 4. grof Ostojić (nekad preseljen u Trst).« Usporedi »Rodoslovje trogirske plemićke obitelji Ostojić«, Potvrda plemstva Ostojićima austrijskog cara Franje I. Beč, 1827. godine, conte Ivan Ostojić, Trst!

 

- Plemićka obitelj Ostojić - didići iz Poljica, Glasnik heraldike, 1938. broj 1 - 2, str. 19 do 25: »Poljica su postojbina plemića od plemena Miroslavića (didića), te plemića od plemena Dražoevića, i Rajčića. Didići su dobili plemstvo još od hrvatskih i od bosanskih vladara, ili su se u Poljica doselili po padu Bosne, pak su se zvali i bosanska gospoda … Zanimljivo je da Heyer (Der Adel v. Dalm. Str. V. i VIII.) donosi popis 24 obitelji, iz Ugarske, koji su 1241. g. od kralja Bele u Poljicama dobili privilegije. Međutim ovaj je popis sačinjen prema prijepisu ove povelje, kojemu su tijekom vremena dodana i imena plemićkih obitelji tek u 15. i 16. vijeku, redom od plemena Dražoeviča i Rajčića, a sigurno se zna da su Rajčići u Dalmaciju stigli sredinom, a Dražoevići tek koncem 14. vijeka … Iz svega navedenog može se zaključiti da povelja kralja Bele, ako nije izmišljena, a ono barem nije točna.

Popis obitelji plemena Miroslavić: str. 24. OSTOJIĆ (u Povlja na Braču) … Mnogi od ovdje navedenih plemića uopće nijesu od plemena Miroslavića, nego od drugih starih bosanskih kneževskih i plemićkih rodova, ali smo ih ovamo uvrstili, jer su u Poljicima bili vođeni kao »didići«, ili »bosanska gospoda«, tako na pr.: Krstić (popravak, GH broj 3-4, str. 22), Tasović ili Tasovčić i dr. …« Usporedi »Rodoslovje trogirske plemićke obitelji Ostojić«, Potvrda bračkog kneza Stjepanu Ostojiću glavaru (knezu) sela Slimena 1605. godine!

 

- Staro bosansko plemstvo, Glasnik heraldike, 1938., broj 5-6-7-8, str. 23. …«Za provale Turaka većina je velikaša i plemića prešla u Dalmaciju pod mletačku zaštitu, a mnogi su se sklonili i u hrvatskim krajevima, Dubrovniku itd. Veliki je broj ostao u Bosni i neki od njih postali su kasnije begovi.« … Usporedi: »Rodoslovje trogirske plemićke obitelji Ostojić«, Povijest trogirske plemićke obitelji Ostojić i Potvrda hvarskog kneza Ostojićima 30. kolovoza 1463. godine!

 

- Grb plemićke obitelji Ostojić, Duišin, Zbornik plemstva, heraldički zbornik, Zagreb, 1937. (tiskan samo prvi dio do slova »H«), str. 280: GOSPODNETIĆ i G. zv. DOMINIS II.: Praplemstvo otoka Brača, koji je pripadao bračkom vlast. Vijeću. Podrijetlom je iz Bosne od roda Šimrakovića od plemena Kristić …Ovdje prikazan grb jest grb, koji upotrebljavaju G. i koji se nalazi uklesan na vratima njihovog dvorca u Dolu na Braču. Taj grb jednak je grbu Šimrakovića, koji je prikazan u Fojničkom zborniku (R.K. - N.I.), kao i grbu obitelji Ostoja i Ostojić (H.AD.)« Usporedi »Rodoslovlje trogirske plemićke obitelji Ostojić«, Prvo tiskano izvješće o trogirskoj obitelji Ostojić - F.von Heyer, Der Adel des Konigreiches Dalmatien, Nurnberg, 1873.!

Povelja bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojića - Kotromanića našim precima braći bosanskim plemićima i kneževima Petru i Ivanu Ostojiću i Ivanovom sinu Jerolimu 1458. godine

 

1458. godine bosanski je kralj Stjepan Tomaš - Kotromanić izdao Povelju kneževima Petru, Ivanu i Ivanovom sinu Jerolimu Ostojiću. U Povelji bosanski kralj Stjepan Tomaš potvrđuje kneževima Petru, Ivanu i Ivanovom sinu Jerolimu Ostojiću povlastice, koje je njihovim precima podijelio i potvrdio Diplomom hrvatsko ugarski kralj i kralj Bosne Bela IV. (1235. - 1270.) i drugi kraljevi. U toj se Povelji izričito ističe da su Ostojići rođeni  Bosni i da su njemu i njegovim predhodnicima vjerno služili (Prijevod prof. Ivan Ostojić, Krapina).

 

Nos Stephanus Thomas dei gratia Bosniae, Bosnensium seu Illiricorum, Primordiae seu Maritimae partium Dalmatiae et Corbaviae rex memorie commendamus tenore presentium significando quibus expedit universis, quod quia fideles nostri comites Petrus Ostoich et frater eius Joannes cum suo filio Hieronymo oriundi ex regno Bosniae nobis et nostris praedecessoribus servierunt fideliter, et promiserunt dato iuramento etiam deinceps sinceram fidem, fidelitatem veram observare, tenere et servire; ideo et intuitu praemissorum quam vero exigentibus eorum meritis, nostram benevolentiam cupientes, ipsis et suis haeredibus ipsorum comitatus et privilegia dato et concessa a nostris praedecessoribus necton nobilitatem et privilegia suis antecessoribus data a Bela IV rege Hungarico accordamus, confirmamusque, ut possint gaudere et possidere omnia ea, que prius habuerant; in cuius rei memoriam et firmitatem perpetuam praesentes litteras secreto nostro sigillo impendendi comunitas eisdem duximus concedendas.

 

Datum: Pristinae, 3. aprilis anno 1458. - Locus sigilli pendentis.

 

1891. godine objavio je hrvatski povjesničar Šime Ljubić (njegovi preci bosanski plemići svjedočili su u Hvaru Ostojićima pred hvarskim knezom 1463. godine, vidi Zapisnik pred hvarskim knezom) Povelju bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojićima u »Listinama o odnošajih između Južnoga slavenstva i Mletačke republike« u knjizi X., od godine 1453. - 1891., Zagreb, 1891., str. 126. U tisku našla se i jedna pogreška (nepravilno Rasciae, pravilno Bosniae).

 

Postoje čak tri verzije iste Povelje kralja Stjepana Tomaša Ostojićima - gore navedena kao samostalni tekst, Povelja u Zapisniku pred hvarskim knezom iz 1463. godine i skraćena verzija na obiteljskom stablu Ostojića. Prijepisi obiju prvih verzija i original obiteljskog stabla nalaze se u Arhivu grada Venecije.

 

Preslik Povelje u privitku

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zapisnik pred hvarskim knezom o dolasku Ostojića na otok Hvar od 30. kolovoza 1463.  godine

 

O dolasku Ostojića na otok Hvar svjedoči dokument - prijepis Zapisnika iz 1463. godine u Arhivu grada Venecije koji je bio sastavljen pred hvarskim knezom i svjedocima povodom dolaska kneževa Ivana i sina Jerolima Ostojića na otok Hvar.

 

Navedeni dokument citira autor knjige »Grbovi, plemstvo kraljevine Dalmacije« Heyer von Rosenfeld 1873. godine kao »Potvrdu dužda Cristofora Mora« kojom se Ostojićima potvrđuje plemstvo i status kneževa.

 

O navedenom dokumentu piše i Zapisnik na carskom dvoru u Beču od 3. prosinca 1827. godine, koji se čuva u Arhivu grada Beča: »Iz navedenog akta u nekom mletačkom arhivu moguće je prečitati, da je pod datumom od 30. kolovoza 1463. godine ta druga Potvrda bila podijeljena nekom mletačkom državljanu i plemiću iz Lesine (staro ime za grad Hvar) i to s primjedbom da su sve privilegije te obitelji spalili Turci (»von Mochamedaner verbrannt wurden«).«

 

Navedeni dokument proučavao je 1946. godine prvi načelnik Arhiva Zadra prof. Ivan Ostojić rodom iz Šibenika. U svom Izvješću pod »Krapina, 29. lipnja 1983.« prof. Ivan Ostojić piše :

 

»Originalnu potvrdu plemstva koju su dobili od mletačkog dužda Christofora Mora 30. kolovoza 1463. godine čuvali su Ostojići iz Starog Grada (Jelsa) na Hvaru i prilagali svaki puta molbi kojom su tražili potvrdu plemstva.«

 

2003. godine Mirko Marković u djelu Hrvatsko plemstvo, svećenstvo i redovništvo, Zagreb, str. 80. o navedenom Zapisniku pred hvarskim pismom piše: »Nakon turske okupacije Bosne, u Trogir su doselili bosanski plemići Ostojići. Njima je mletački dužd Kristofor Moro izdao plemićku diplomu, kojom je potvrdio pravovaljanost njihovog plemićkog naslova što su ga dobili od bosanskog kralja Stjepana 1458. godine, te im dao naslov »conte«.

 

Preslik prijepisa Zapisnika u privitku

 

 

 

 

 

 

 

Prijevod  Zapisnika pred hvarskim knezom iz 1463. godine

 

 

U nazočnosti gospodina kneza Hvara i mnogih plemića ovoga grada istupio je gospodin knez Ivan Ostojić, sin pokojnog Antonija od Stjepana, sa svojim sinom Jerolimom i potvrdio:

 

- prvo: Da su Ostojići već dugo vremena od davnina plemenitaši i kneževi bosanski.

 

- drugo: Ostojići su bili vojvode u ovom posljednjem ratu koji se vodio između njihovog kralja Stjepana Tomaševića i turskog sultana Muhameda II. što je poznato svima, kao i njegova nesreća.

 

- treće: U dobroj vjeri ubijen je njegov brat Petar Ostojić po naredbi rečenog Muhameda II. Stoga Ostojići prihvaćaju svoje drevne privilegije 29. lipnja ove godine nakon što su dane rečenom Petru Ostojiću po odobrenju ministra navedenog kralja.

 

- četvrto: Iz toga proizlaze privilegije i potvrda njihovog drevnog plemstva.

 

    Povelja privilegija i plemstva kralja Stjepana Tomaša iz 1458. godine

 

                          (Tekst na latinskom jeziku)

 

U Povelji bosanski kralj Stjepan Tomaš potvrđuje braći Petru i Ivanu Ostojiću i Ivanovom sinu Jerolimu povlastice koje je njihovim precima podijelio i potvrdio hrvatsko - ugarski kralj i kralj Bosne Bela IV. (1234. - 1270.) i drugi kraljevi. U toj se Povelji izričito ističe da su Ostojići rođeni u Bosni i da su njemu i njegovim predhodnicima vjerno služili (prijevod prof. Ivan Ostojić, Krapina).   

 

- peto: Na Povelji je vidljiv grb kralja Stjepana Tomaša, na kojem se nalaze dva lava, koji stoje na brežuljku i nose kuglu podijeljenu dvjema linijama iznad kojih je izdignut križ. Svaki od ova dva lava ima na glavi krunu, iznad kacige je vidljiva neka životinja koja na glavi također ima krunu, a nogama pridržava križ. Preko svega se nalazi kraljev pečat, kao što se vidi i na ovom otisku (pečat).

 

- šesto: Nakon što je njegov brat ubijen, njegove privilegije su spaljene, a ostalim bosanskim plemenitašima, knezovima i velikašima odsjećene su glave. Kao posljedica toga, neki od preostalih plemenitaša prihvatili su kuran kao vjeru, a drugi su, u krahu bosanskog plemstva, morali napustiti svoja dobra, pokretnu i nepokretnu imovinu, u noći 30. lipnja, te pobjeći kako ne bi bili ubijeni, što je učinio i Ivan Ostojić sa svojim sinom Jerolimom, te pronašao utočišće s ostalim brojnim bosanskim plemićima, posebno s Franjom Ljubićem, Petrom Pavišićem i Antunom Matalićem.

 

- sedmo: Knez Ivan Ostojić sve ovo potvrđuje svečanom i svetom zakletvom.

 

- osmo: Ovoj zakletvi svjedoče gospoda Franjo Ljubić, Petar Pavišić i Antun Matalić, u korist svega što je rekao knez Ostojić.

 

deveto: U ime svoje potrebe, rođenja i sposobnosti da služi, jamči za svoju vječnu vjernost, odanost i služnost Njegovoj Preuzvišenosti, te traži od ovog časnog suda da prihvati ove činjenice i ubrza njihovo rješenje.

 

Hvar, 30. kolovoza 1463. godine

 

Ivan Zambelli, kancelar ove slavne Općine hvarske napisao je ovaj prijepis prema izvorniku koji se nalazi u jednom od svezaka koji se čuvaju u ovoj kancelariji, usporedio ga, potpisao i ovjerio pečatom.

 

J. Jerolimo Tiepolo, odlukom Venecije izabrani hvarski knez, potvrđujem vlastitim potpisom i pečatom da je Ivan Zambelli, kancelar, ove slavne Općine hvarske ovo vlastoručno napisao, pa stoga dostavljamo ovaj prijepis, prema našim ovlastima i u punoj vjeri.

 

Hvar, 29. listopada 1668. godine         Pečat, potpis: Jerolimo Tiepolo

 

Jakov Botteri, javni bilježnik, potvrđujem da je prema drugom sličnom izvorniku učinio prijepis, potpisao  ga vlastoručno i ovjerio pečatom.

 

Ja, Zan Andrija Corner, odlukom Venecije izabani hvarski knez, potvrđujem svojim vlastoručnim potpisom, da je Jakov Botteri, javni bilježnik, vlastoručno prepisao i potpisao, u punoj vjeri ovaj prijepis.

 

Hvar, 14. srpnja 1790. godine              Pečat, potpis: Z.A.Corner

 

 

Venecija, 13. siječan 1792. godine, pečat, potpis    

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sačuvani stari dokumenti o boravku naših predaka

Kaštel Kambelovac - prije 1569. godine

 

Naš je daleki pradjed Ivan Ostojić iz Poljica (Poljičke republike) prešao na područje Kaštel Kambelovca oko 1537. godine padom tvrđave Klis u ruke Turaka. Boravak Ostojića na području današnjeg Kaštel Kambelovca na teritoriju Mlečana potvrđuje sačuvana stara listina - nadarje didića (bosanske gospode) u kojoj naš daleki pradjed daruje crkvi zemlje, nazvane vjerujemo po njemu, Knežak. Naziv darovane zemlje Knežak sačuvao se do danas.

 

Prijevod darovnice - nadarja: »Ivan Ostojić da, i darova crkvama Sv. Mihovila i Sv. Martina u Primorju jednu zemlju svoju, koja je postavljena u Knežak nikako spudih IV. osim nje pravijih mejaša, neka oni S.S. od boga izprose milosrdno proštenje za grihe svoje i svojih mrtvih.«

 

Pretpostavljamo da je nadarje crkvi bilo izvedeno koju godinu prije 1569. godine odlaskom Ostojića - naših predaka u grad Trogir. Vjerujemo obiteljskoj predaji da kameni stećak koji se danas nalazi na  groblju kraj crkvice sv. Martina od Kruševika, posvećenoj Gospi od Ružarija, Kambelovčani je zovu crkva sv. Jerolima ili crkva Gospe od Sniga, pripada Ostojićima kao nadgrobni spomenik koji je nekada stajao iznad grobova pokojnih Ostojića. Na stećku su uklesani štit, polumjesec i zvjezda Danica kao znak starog vjerovanja Hrvata,  stari grb Poljičana a i najstariji grb Hrvatske. Iste elemente sadrži i drevni grb Ostojića.

 

Preslik darovnice u privitku

 

 

Selo Slime, Poljica - 1604. godine

 

Sačuvana stara originalna listina (Arhiv Omiša, u povijesnom arhivu grada Zadra) potvrđuje da su naši preci živjeli u Poljicima (Poljička kneževine, Poljička republika) pretpostavljamo od dolaska s Hvara oko 1515. godine do odlaska kneza Stjepana Ostojića glavara  sela Slimena na Brač 1604. godine. Pretpostavljamo da su naš predak Luka Ostojić koji je najkasnije 1569. godine prešao u grad Trogir i knez Stjepan Ostojić koji je 1604. godine prešao s više »kršćanskih obitelji« na otok Brač bili braća ili je Stjepan bio nećak Ivanov. Na Braču so Ostojići dobili nadimak » Ostojići Knežići« koji se sačuvao do danas.

 

Prijevod stare listine msgn. dr. Ivan Ostojić - Knežića iz Povalja na otoku Braču:

 

Svjedoci potvrđuju zakletvom, da je knez Stjepan Ostojić bio glavar sela Slimena sve do odlaska uz turskih zemalja na Brač preko jedne i pol godine dana prije 30.5.1604. godine. Govori se, da je plemićkog roda po ocu i po majci, a baka po ocu bila je sestra Petra Kružića. Svjedočanstvo don Jure Petričevića iz Radobilja po svemu se slaže s gornjim. On izričito kaže, da je Stjepan Ostojić prije jedne i pol godine prešao na Brač »nel capo superiore« i sa sobom poveo Nikolu Branisalića, svog rođaka i veći broj kršćanskih obitelji.

 

Preslik Potvrde u privitku.   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dva drevna grba Ostojića od kraja XVII.  stoljeća u

»Il Re d Armi di Spalato«, D.Lj. Karamana

 

U muzeju grada Splita u neobjavljenom djelu o plemićkim grbovima Splita splitskog povjesničara Dujma Ljuba Karamana pod naslovom »Il Re d Armi di Spalato« nalazi se slika u boji pretpostavljamo iz kraja XVII. stoljeća, koja prikazuje oba najstarija grba plemićke obitelji Ostojić, grbove istaknutih plemićkih obitelji Dalmacije, nadgrobnu ploču posljednje bosanske kraljice Katarine Vukčić Kosače, umrle u prognanstvu u Rimu 1478. godine pokopane u crkvi Aracoeli u Rimu. U toj crkvi se nalazi  nadgrobna ploča kraljice Katarine iznad njezinog groba. Na dnu slike se nalazi i skica drevnog grada Bobovca u Bosni, prijestolnice bosanskih kraljeva. Vjerujemo da je skica Bobovca jedna od najstarijih slika drevnog grada koja prikazuje Bobovac u cjelini prije osvajanja Turaka.

 

 

Preslik slike u privitku

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Oporuka našeg pradjeda Josipa Ostojića (1690.-1741.) sina Mihovila veletrgovca iz Trogira, 1726. godine

 

Josip Ostojić, sin Mihovila oporučno ostavlja svu svoju imovinu kako pokretnu tako nepokretnu svojoj supruzi Ani Mariji, a slijedom toga i svojoj djeci.

 

Ako se supruga uda po drugi put gubi pravo na to nasljedstvo koje tada pripada djeci, a njoj njezin pripadajući miraz kojeg je donijela u brak.

 

Imovina Josipa Ostojića uključuje:

 

veliku kuću unutar zidina grada,

skladište,

dučan,

vinograde na Braču, u Solinu i drugdje,

zemljišta u Mulinama (predio na trogirskom polju),

zemljišta u Segetu kraj Trogira,

zemljišta u Lukvicama u Velikom polju kaj Trogira,

zemljišta u Kopilicima kraj Splita.

 

Kućanstvo našeg pradjeda broji tada 13 članova, uz sedam pripadnika obitelji živi u kući našeg djeda i đakon Ivan Čipčić (Cippico) te pet sluga.

 

Oporuka na 16 stranica, na svakom listu potpis našeg djeda. Trogir, 1726. godine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Baština pl. Paoline Colnago  Ostojićima 1768. godine

 

Supruga našeg dalekog pradjeda Josipa Ostojića (1690. - 1741.) veletrgovca u Trogiru bila je Ana Colnago, rođena 1696. godine, iz ugledne trogirske plemićke obitelji Colnago.

 

Josip i Ana Ostojić imali su dvije kćeri Apoloniju i Jakovicu i dva sina Dionisija i Mihovila, našeg pradjeda. Ana pl. Colnago imala je sestru Paolinu, vjerojatno neudatu. Otac Ane i Paoline zvao se Dionisij pl. Colnago, po njemu je po plemićkoj tradiciji kao drugi sin dobio ime  Dionisij Ostojić brat našeg pradjeda Mihovila. 1753. godine u Trogiru je umro Ivan Lukas pl. Colnago, posljednji muški pripadnik obitelji Colnago.

 

U tiskanom sažetku sudskih odluka »Per Il Povero Antonio Ostoich Al Taglio«  (1775.-1789.) u višegodišnjem sporu između naših predaka Antuna Ostojića sina i kanonika don Mihovila Ostojića oca pronašli smo tiskanu zabilježbu da je sestra naše bake Ane Ostojić Paolina pl. Colnago ostavila »svojim dragim nećacima« Dionisiju i Mihovilu Ostojiću u baštinu svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu. Oporuku u kojoj Paolina Colnago daruje svoju polovinu imovine Dionisiju Ostojiću dana 24.3.1768. godine pronašli smo u Arhivu grada Zadra. Oporuke don Mihovilu Ostojiću našem djedu nismo pronašli. Pretpostavljamo da je Dionisij Ostojić tom oporukom naslijedio jednokatnu kuću na otoku Čiovu.

 

Prijevod oporuke u skraćenom obliku glasi:

 

Oporuka Paoline Colnago kćeri pok. Dionisija i pok. Orsole Colnago, kojom polovinu svojih dobara i imovine, kako pokretne, tako i nepokretne, ostavlja svom nećaku Dionisiju Ostojiću, sinu pok. Josipa i njene pokojne sestre, koji to prihvača.

                                                       Trogir, 24.3.1768.

 

Nakon baštine plemićke obitelji Colnago Mihovil i Dionisij Ostojić su prihvatili novi grb u kojem je ucrtano stablo masline iz grba obitelji Colnago. U novom grbu obitelji Ostojić je uz maslinu i roda, koja bi mogla biti iz grba Šimraka (Šimrakovića). Povijest tog grba Ostojića nije poznata.

 

Preslik oporuke u privitku   

 

 

 

Zapisnik sjednice Velikog vijeća grada Trogira 1786. godine

 

U Arhivu grada Trogira se sačuvao prijepis sjednice Velikog vijeća grada Trogira iz 1786. godine na kojoj je bio prisutan kao član vijeća brat našeg djeda Dionisij Ostojić, po nekim drugim sačuvanim izvorima »Nobile di Bossina«. Funkciju člana vijeća naslijedio je sin Dionisija Mihovil, u vrijeme Napoleona vijeće se zvalo  Gradsko vijeće. Poznato je da su članovi Velikog vijeća bili isključivo plemići.

 

Preslik u privitku

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Rodoslovno stablo plemićke obitelji  IURA  (Jurković) iz Trogira, 1787. godina

 

U Arhivu grada Beča čuva se obiteljsko stablo trogirske plemićke obitelji Iura (Jurković). Stablo je nacrtao i potvrdio poznati trogirski notar Girolamo Buffalis rođak trogirskih Ostojića i suvremenik don Mihovila Ostojića iz Trogira.

 

Na obiteljskom stablu ucrtana su prilikom vjenčanja Marije Ostojić, kćere Dionisija Ostojića 1887. godine s Franc. Iura, conte veneto, komandantom trogirske tvrđave:

 

- Dionisio Ostoich, Nobile di Bossina e Cittadino di Trau 1787.,

- Maria Ostoich, figlia di Dionisio Ostoich, Nob. di Bossina, Cittadina di Trau.

 

Dionisij Ostojić bio je brat našeg pradjeda don Mihovila Ostojića i član Velikog vijeća Trogira.

 

Napomenimo da je naš predjed don Mihovil Ostojić svojoj nećaki Mariji darovao kao miraz za vjenčanje s conte Franc. Iura 1.000 dukata, što je tada bio veliki novac.

 

 

Preslik u privitku 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Potvrda plemstva Ostojićima mletačkog dužda Ludovica Manina Ostojićima u Veneciji 1791. godine

 

Po Zapisniku pred hvarskim knezom iz 1463. godine širu su obitelj Ostojić doveli naši preci - kneževi Jerolim i Ivan Ostojić iz Bosne u Dalmaciju 1463. godine bježeći pred Turcima. Naselili su se na otoku Hvaru u Jelsi i u Starom Gradu. Pretpostavljamo da su se Ostojići na Hvaru uskoro nakon dolaska podijelili u dva roda, naši direktni preci kneževi Jerolim i Ivan Ostojić i njihovi potomci su se naselili u Jelsi na Hvaru a članovi srodnih obitelji Ostojići su se naselili u Starom Gradu.  To potvrđuju matice Jelse i Staroga Grada, istraživanja povjesničarke N. B. Bozančić a i kontinuirano imenovanje roda Ostojića iz Jelse kroz stoljića imenima Jerolim, Mihovil, Ivan, Stjepan, Petar - jednako kao u trogirskih Ostojića. Ostojići iz Jelse i Ostojići kasnije iz Trogira razišli su se 1514. godine za vrijeme pučke bune na Hvaru.   Taj rod Ostojića s Jelse koji potječe od predaka i trogirskih Ostojića kneževa Jerolima i Ivana Ostojića izumro je na Hvaru 1848. godine smrću posljednjeg tog roda dr. Nikole Ostojića.

 

Današnji starogradski Ostojići su potomci šire obitelji Ostojića, Šnjurova, Deletiša i možda Vrankovića, kako pišu kronike Starog grada, sve su to obitelji  koje su doveli kneževi Jerolim i Ivan Ostojić 1463. godine u Stari Grad. Svi su ti stanovnici starog boljarskog dvora dobili nadimak Ostojići - Knez Ivanovi.  Ženidbom i udajom prešle su sve te starogradske obitelji kroz stoljeću na prezime Ostojić pa su  još danas ti Ostojići vlasnici boljarskog dvora. Kako se u starogradskih Ostojića ponavljalo ime Florio ili Cvjetko, ti starogradski Ostojići do dobili kasnije i nadimak Ostojići - Floriotovi. Danas starogradski Ostojići Floriotovi  upotrebljavaju verziju prezimena - Ostoić.

 

1790. godine braća dr. Jerolim Ostojić i dr. Stjepan Matija Ostojić, podrijetlom iz Jelse kraj Starog Grada na otoku Hvaru predali su u Veneciji zahtjev za potvrdu plemstva. Dr. Jerolim Ostojić bio je liječnik u Jelsi na Hvaru, a dr. Stjepan Matija liječnik u Senju. Oba Ostojića studirali su medicinu u Padovi a doktorirali medicinu u Beču.

 

Komisiji Magistrata nad feudima u Veneciji predložili su dr. Jerolim i dr. Stjepan Matija Ostojić uz Zahtjev za potvrdu plemstva više potvrda o podrijetlu, dvije potvrde o priznavanju plemstva iz 1458. godine bosanskog kralja Stjepana Tomaša i iz 1463. godine mletačkog dužda Christophora Mora, obiteljsko stablo od bosanskog kneza Antonia Ostojića rođ. oko 1370. godine dalje i mnoge druge potvrde iz matice rođenih u Jelsi na Hvaru. Svi dokumenti koje su braća Otojići predali Komisiji u Veneciji bili su u originalu, što je potvrdio pečatom Magistrat nad Feudima u Veneciji.

 

Sve navedene dokumente našli smo arhivirane u prijepisu u Arhivi grada Venecije 2004. godine. Svi navedeni prijepisi bili su potvrđeni od hvarskih notara i hvarskih kneževa. Venecijski Magistrat je pečetom potvrdio da su prijepisi identični originalima.

 

Na temelju predloženih starih listina i potvrda o plemstvu Magistrat nad feudima v Veneciji u ime mletačkog dužda Ludovica Manina potvrdio je plemstvo Ostojićima potpisima triju providura kao i nazive »conte i nobile« dr. Jerolimu Ostojiću i dr. Stjepanu Matiji Ostojiću i potomcima 13. ožujka 1791. godine, a dužd Ludovico Manin je odredio da se nazivi Ostojićima upišu u Zlatnu knjigu plemstva (Libro Aureo dei veri Titolati) Venecije.

 

Preslik u privitku

 

 

 

 

 

 

 

 

              

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prijevod Zamolbe providurima Venecije 1791. godine

 

Mnogo poštovana i presvijetla gospoda providuri

 

Pripadnici stare obitelji Ostojić koja potječe iz Kraljevine Bosne, najodaniji podanici ovog preuzvišenog gospostva uživaju, između mnogih privilegija i povlastica, i onu da su nositelji časnog plemićkog naslova kneza kojeg im je dodijelio ugarski kralj Bela IV.,

a potvrdio Stjepan Tomaš, kralj Bosne posebnom Diplomom izdanom 3. travnja 1458. godine u korist Petra Ostojića, njegovog brata Ivana i njegovog sina Jerolim, kako  oni, tako i njihovi nasljednici. Od rečenog Jerolima, sina Ivana, u izravnoj liniji potekli su živući podanici Jerolim i Stjepan Matija, sinovi pokojnog Ivana kao što su i dokazali predočenim izvornim dokumentima.

 

U ured ovog presvijetlog magistrata došla su ova dva brata ponizno moleći, da, prema javnim zakonima, a na temelju spomenute isprave, budu upisani u Zlatnu knjigu plemstva, pod naslovom plemića i kneževa, kako bi oni i njihovi slijednici mogli na zakoniti način nositi ovaj naslov, te, shodno tome, uživati sve počasti i povlastice koje naslov ove vrste nosi. Hvala.

 

11. veljače 1791.

 

Zamolba predočena u uredu ovom mnogo poštovanog Magistrata (providura) u ime odanih podanika braće Jerolima i Stjepana Matije Ostojića, podnositelja iste.

 

 

 

 

 

 

 

 

Prijevod Potvrde plemstva koju je podijelio Magistrato sopra Feudi i mletački dužd Ludovico Manin Ostojićima 13. veljače 1791. godine

 

Ludovicus Manin, milošću božjom mletački dužd

 

Mnogo poštovanoj i prosvijetloj gospodi, providurima dolje navedenih posjeda

 

U skladu s vrlo poštovanom zamolbom odane braće, Jerolima i Stjepana Matije Ostojića, pokojnog Ivana, a koja se temelji na Povelji koju je izdao Stjepan Tomaš, kralj Bosne 3. travnja 1458. godine, na temelju koje bi se Petru Ostojiću i njegovom bratu Ivanu, te njegovom sinu Jerolimu, podnositeljima ove zamolbe, kao i njegovim nasljednicima trebao potvrditi naslov plemića i kneževa dodijeljen njihovoj obitelji od strane ugarskog i bosanskog kralja Bele IV. kako bi mogli svoje obitelji upisati u Zlatnu knjigu pod navedenim titulama kao zakoniti slijednici gore navedenog Jerolima, sina Ivana.

 

Nakon što su mnogo poštovana i presvjetla gospoda providuri pregledali Povelju od 3. travnja 1458. godine predočenu u izvornom obliku uz dokumente koji potvrđuju da su podnositelji zamolbe zakoniti slijednici, kao i dokumente o upotrebi grba obitelji čiji su članovi časno služili u svojim zanimanjima, kao i u svakoj drugoj prilici, oni odlučuju da se u Zlatnu knjigu plemića pod časnom titulom plemića i kneževa upiše gore navedeni podanici braća Jerolim i Stjepan Matija Ostojić, tako da oni i svi njihovi nasljednici mogu koristiti navedenu titulu i uživati sve počasti, privilegije, povlastice i prednosti koji nosi taj naslov.

 

Dano u uredu mnogo poštovanih providura 13. veljače 1791.

 

Lanciletto Renier, potpis

Girolamo Dolfin providur, potpis

Zambattista Albrizzi providur, potpis

 

Prijevod upisa u Zlatnu knjigu plemstva Venecije

 

 

Br. 981.

 

 

Dalmacija

Ostojić

13. veljače 1791.

 

Pripadnici stare obitelji Ostojić koja potječe iz Kraljevine Bosne, a kojoj je ugarski kralj i kralj Bosne BELA IV. dodijelio poseban naziv plemića i kneževa potvrđen od strane bosanskog kralja Stjepana Tomaša Poveljom izdanom 3. travnja 1458. godine u korist Petra Ostojića, njegovog brata Ivana i njegovog sina Jerolima, kako za njih, tako i za njihove nasljednike, prema završnoj odredbi ovog mnogo poštovanog Magistrata od današnjeg dana upisuju se u postojeću Zlatnu knjigu plemstva kao pravi nositelji plemićkog naslova kneževa kao zakoniti slijednici rečenog Jerolima sina Ivana.

 

Knez Jerolim

                                 pok. Ivana

 

Knez Stjepan Matija

 

                                  Iz Zlatne knjige plemstva Venecije, 1791.

 

 

 

 

Imenovanje Antonija Ostojića iz Trogira pobočnikom (ađutantom) zapovjednika Krajine u Zadru 1796. godine

 

Antonio Ostojić, pok. Mihovila imenovan je zbog svojih pokazanih zasluga u vršenju vojne službe pobočnikom (ađutantom) zapovjednika   Krajine u Zadru, 3. ožujka 1796. godine.

 

Gen. Providur Dalmacije i Albanije Andrea Querini (1795. -1797.)

 

Arhiv grada Zadra, preslik u privitku

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Potvrda plemstva conte Jerolimu Ostojiću 1818. godine

Komisija u Zadru

 

Nakon uspostave austrijske vladavine u Dalmaciji 1814. godine, dr. Jerolim Ostojić i dr. Stjepan Matija Ostojić predali su molbe za potvrdu plemstva austrijskoj araldičkoj Komisiji u Zadru 1818. godine. U Arhivu grada Zadra nalazi se sačuvana potpuna dokumentacija zamolbe. Braća dr. Jerolim i dr. Stjepan Matija Ostojić, podrijetlom iz Jelse kraj Starog Grada na Hvaru uz molbu su predali i sliku drevnog grba Ostojića u boji (preslik u privitku). Grb na štitu sastoji se od kose grede, u oba polja štita nalaze se po jedna šesterokraka zvijezda a u kosoj gredi zvijezda repatica i polumjesec.

 

Prof. Ivan Ostojić iz Krapine, naš rođak, prvi načelnik Arhiva grada Zadra, proučio je navedene dokumente 1946. godine i u izvještaju napisao:

 

»Komisija za potvrđivanje plemstva potvrdila je 1818. godine status plemstva dr. Jerolimu i njegovim potomcima, dok je to odbila njegovom bratu dr. Stjepanu Matiji, jer komisiji nije mogao predočiti originalnu ispravu već samo ovjerene prijepise, čime se komisija nije zadovoljila.«

 

Naime, tada je bio umro brat dr. Stjepana Matije dr. Jerolim, a njegov sin Ivan Ostojić nije htio uručiti originalne isprave svome stricu dr. Stjepanu Matiji Ostojiću (Izvor: Consultor fiscalle d Austria, vl. II., br. 80). Dr. Ivan Ostojić sin dr. Stjepana Matije iz Zadra, savjetnik Zemaljskog vijeća u Trstu, sam je zamolio za potvrdu plemstva na carskom dvoru u Beču 1827. godine, koji mu je te ista godine potpisom cara Franje I. potvrdio naziv »conte«.

 

Preslik u privitku

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Potvrda plemstva conte Ivanu Ostojiću austrijskog cara Franje I. u Beču 1827. godine

 

Dr. Ivan Ostojić iz Zadra, savjetnik Zemaljskog vijeća u Trstu, 1827. godine predložio je austrijskoj araldičkoj Komisiji na carskom dvoru u Beču zamolbu za potvrdu plemstva i naziva knez - conte. Dr. Ivan Ostojić iz Zadra bio je sin dr. Stjepana Matije Ostojića rodom iz Jelse na Hvaru.

 

Iz zamolbe koja se čuva u Arhivu grada Beča čitamo da je bila zamolba predana Komisiji na bečkom dvoru nakon odluke austrijskog cara od 16. studenog 1824. godine o potvrđivanju plemstva tuđih suverena. U odluci je bilo naročito naglašeno da uz zamolbu mora biti predložena i diploma tuđeg suverena, koji je plemstvo dodijelio. Ostojićima je dodijelio plemstvo ugarsko - hrvatski kralj i kralj Bosne Bela IV. najvjerojatnije 1244. godine. U Zapisniku pred hvarskim knezom 1463. godine kneževi Ivan i Jerolim izjavili su pred svjedocima da su Diplomu Bele IV. »zapalili Turci u ratu 1463. godine«.

 

U prvoj fazi komisija na bečkom dvoru uputila je dr. Ivana Ostojića ugarskim vlastima. U kasnijem tekstu zapisnika prevladao je sud Komisije »da je nepredočivanje originalne Diplome ugarsko - hrvatskog kralja i kralja Bosne Bele IV. moguće opravdati ratnim događajima u Bosni« te da je potvrda plemstva Mletačke Republike iz 1791. godine ocu dr. Ivana Ostojića dr. Stjepanu Ostojiću u Veneciji pravno valjana.

 

Potpisom austrijskog cara Franje I. dr. Ivanu Ostojiću bilo je potvrđeno plemstvo i naziv kneza - »conte« l. prosinca 1827. godine. Austrijske vlasti naziv »conte« nisu prevodile.

 

Preslik Potvrde u privitku       

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Grbovi plemićke obitelji

O S T O J I Ć  iz Trogira

 

Izvori:

 

1. Obiteljska predaja i obiteljski dokumenti trogirske obitelji Ostojić;

2. Kronika trogirske obitelji Ostojić, prof. Ivan Ostojiić, Krapina, 1983.;

3. Heyer von Rosenfeld, »Wappenbuch, Der Adel des Konigreiches Dalmatien«, Nurnberg, 1873., slika br. 11 i 42;

4. Adam S. Eterovich, »Croatian and Dalmatian Coats of Arms«, Palo Alto, California, 1978.;

5. Ivo Banac, »Grbovi biljezi identiteta«, Grafički zavod Hrvatske, 1991.;

6. Grbovnik Korjenić - Neorić, 1595., Nacionalna i sveučilišna knjižnjica u Zagrebu;

7. »Il Re d Armi di Spalato«, Doimi - Fortunato Karaman, neobjavljeno djelo o plemićkim grbovima splitskog povjesničara Dujma Ljuba Karamana, Muzej grada Splita;

8. Glasnik Heraldike, 1937.  i 1938.  godine;

9. Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, Viktor Antun conte Duišin, Zagreb, 1938., str. 280;

10. »Povijest mojih predaka«, rokopis, Ljerka Ostojić Lipovec, 2009.;

 

 

 

 

1. Grb plemićke obitelji Ostojić nakon pada Bosne 1463. godine

 

Plemićki grb obitelji Ostojić sačuvao se u kamenu u Trogiru i u Dolu na Braču. Taj grb se sastoji od štita, kose grede, u svakom od dva polja po jedan ljiljan, u kosoj gredi zvijezda repatica i polumjesec. Skice  plemićkog grba Ostojić se čuvaju u Muzeju grada Splita u zbirci Doimi - Fortunato Karaman, »Il Re d Armi di Spalato«.

 

 

2. Grb plemićke obitelji Ostojić iz sredine 17. stoljeća

 

Plemićki grb obitelji Ostojić je potvrđen i sačuvan uz Potvrdu plemstva Ostojićima 1818. godine u Arhivu grada Zadra u »Consulter fiskale d Austria« i u zbirci Doimi - Fortunato Karaman, »Il Re d Armi di Spalato. Grb se sastoju od štita, kose grede, u svakom od polja po jedna šesterokraka zvijezda (zvijezda Danica), u kosoj gredi zvijezda repatica i polumjesec.   

 

3. Grb plemićke obitelji Ostojić iz XVIII. stoljeća.

 

 Grb se sastoji iz štita, u štitu stablo masline (najvjerojatnije iz grba trogirske plemićke obitelji Colnago koju su Ostojići baštinili), roda i polumjesec.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Naši preci Ostojići u Trogiru I.

 

Potomci našeg pradjeda don Mihovila Ostojića (izvod iz matične knjige rođenih u Arhivu Katedrale u Trogiru iz 1865. godine, izvod ponovno potvrđen 2004. godine)

 

 

Antonio Ostojić od Mihovila (1750. -1821.)

harambaša, ađutant komandanta Krajina

supruga Domenika Perojević (1763. - 1839.)

 

 

Jerolim Ostojić od Antonija (1802. - 1878.)

harambaša,

1. supruga Matea Stude Cippico (oko 1805. -1829.)

              2. supruga Emilia Lubin, Veselić - Allegretti (1808. - 1836.)

3. supruga Jerolima Dević (1826. -1883.)

 

 

Jerolim Ostojić od Jerolima (1847. - 1921.)

supruga Domenika Delalle (Kreljutić) (oko 1860. - 1932.)

 

 

 

- don Mihovil Ostojić, kanonik u Trogiru, vice konzul Vatikana u Trogiru

 

 

 

Preslik u privitku

 

 

 

 

 

 

Naši preci Ostojići u Trogiru II.

 

Popis stanovništva Trogira 1. siječnja 1824. godine

Potomci našeg pradjeda don Mihovila i sina Antuna Ostojića

 

1824. godine na dan 1. sječnja trogirski svećenik kanonik Luigi Mazzanovich župnik Trogira počeo je voditi knjigu stanovnika grada Trogira i otoka Čiova koju je nazvao D.O.M. Lo Stato dell Anime di Questa Citta di Trau.«

 

Pripadnici obitelji Ostojić, naši preci - pradjed Jerolim, prva supruga Mattea Stude (Cippico) , brat Mihovil i kćer Mattee Stude Elena Giovanna titulirani su sa »sign.« kao pripadnici trogirskog plemstva.

 

- Ostojić Dominica, ud. Antuna Ostojića, kći Lucia Peroevića i Chate Buffalis, *1763. +1839.

- Sign. Michiel, njen sin, *1793. +1832. u Dubrovniku

- Sign. Jerolim , njen sin, *1802    

- Sign. Mattea Stude (Cippico) žena Jerolima, kćer nezakonita Mattee Stude, * ….. +1829.

- Antonio Innocente Maria, sin Jerolima i Mattee, *1826. +1868. u bolnici u Splitu

- Luca Giovanni, sin Jerolima, *1828. +1828.

- Sing. Elena Giovanna, kćer Mattee, *1829. +1835.

- Emilia Lubin (Alegretti), žena Jerolima, kćer Lorenza i Domenice Coschina, *1808. +1836.

- Domenica Maria, njena kćer, *1831. +1836.

- Michovil Lorenzo, njen sin, *1832. +1833.

- Maria Decaris žena Antonia, kćer Giovannia i Lucie Gabre, *1837.

- Jerolim Vinzenzo, sin Antuna Ostojća  i Marije Decaris, *1837. + 1859.

- Antun, sin Antuna Ostojića i Marije Decaris *1860.

- Marieta *1793. 

 

 Don Mihovil Ostojić, kanonik u Trogiru, vice konzul Vatikana u Trogiru,

 Antun Ostojić, harambaša u Trogiru, pobočnik zapovjednika Krajine u Trogira 

 

Preslik u privitku

 

Naši preci Ostojići u Trogiru III.

 

Popis stanovništva Trogira 1. siječnja 1824. godine

Potomci Dionisija Ostojića brata našeg pradjeda don Mihovila Ostojića

 

1824. godine na dan 1. sječnja trogirski svećenik kanonik Luigi Mazzanovich župnik Trogira počeo je voditi knjigu stanovnika grada Trogira i otoka Čiova koju je nazvao »D.O.M. Lo Stato dell Anime di questa Citta di Trau«.

 

Svi pripadnici obitelji Dionisija Ostojića, člana Visokog vijeća Trogira bili su titulirani s »sign.« kao pripadnici trogirskog plemstva.

 

 

CITTA  broj IV. 174 OSTOJIĆI

 

- don Luca Ostojić, sin Dionisija i Antonije Cattanzani, *1767. +1848.

- Sign.  Cattarina Nutrizio - Grisogono, ud. Mihovila Ostojića, kćer Simona Nutrizia i Terese Da Riet, *1755. +1843.

- Sign. Giuseppe, sin Cattarine, *1790. +1840.

- Sign. Antonia, kćer Cattarine, *1788- udata Franzescho +1861.

- Sign. Maria Paiton, ud. Giuseppa Ostojića, kćer Dionisia Paiton i M. Staffileo, *1797. +1836.

- Sign. Elena Gattin, ud. Giuseppa Ostojića, kćer Mihovila i Marije Petrović, *1798.

 

Obitelj Ostojić po Dionisiju izumrla je po muškoj liniji nakon godine 1850.

 

 Dionisij Ostojić, član Velikog vijeća Trogira,

 Don Luca Ostojić, kanonik u Trogiru, profesor za taljansku i latinsku gramatiku u Zavodu sv. Lazara u Trogiru,

 Mihovil (Dionisija) Ostojić, član Gradskog vijeća za vrijeme Napoleona.

 

Preslik u privitku

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Naši preci Ostojići u Trogiru IV.

 

Izvod iz matice rođenih 1878. godine

                    Zbirka matica M.K.R. Trogir

 

Jerolim Ostojić, rođen 1878. godine u Trogiru

 

                        otac: Jerolim Jerolima Ostojić

                       majka: Domenika Vincenza Delalle

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Naši preci Ostojići u Trogiru V.

 

Izvod iz matice rođenih 1880. godine u Trogiru

             (zbirka matica M.K.R. Trogir)

 

Mihovil Ostojić, rođen 1880. godine u Trogiru

 

                  otac: Jerolim Jerolima Ostojić

                majka: Domenika Vincenza Delalle

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

OBITELJSKO RODOSLOVNO  STABLO OSTOJIĆA naših predaka  iz  grada   Trogira od 1717. godine

 

 

 

1. don Mihovil Ostojić oko 1717  - 1808 i Catarina Bančić

 

sin:

1.1. Antun 1750 - 1821

 

1.1.. Antun Ostojić 1750 - 1821, žena Domenika Peroević

 

djeca:

1.1.1. Daniela 1789.

1.1.2. Maria 1791.

1.1.3. Mihovil 1793, neženja, umro 1839.

1.1.4. Luca 1796, neženja, umro 1819.

1.1.5. Katarina 1798.

1.1.6. Maria 1799.

1.1.7. Jerolim 1802 - 1878, prva žena Matea Stude, druga žena Emilija Lubin, treća žena

                                Jerolima Dević,

 

1.1.7. Jerolim Ostojić 1802 - 1878, žena Matea Stude, druga žena Emilija Lubin, treća žena Jerolima Dević

 

djeca:

1.1.7.1. Ivana 1829,  majka M.S.

1.1.7.2. Antun 1826, majka M. S., umro 1860.

1.1.7.3. Luca 1828, majka M.S.

1.1.7.4. Domenika 1831, majka E.L., umrla 1836.

1.1.7.5. Mihovil 1832, majka E.L., umro 1833.

1.1.7.6. Jerolim 1847 - 1921, majka J.D., žena Domenica Dellale

 

1.1.7.5. Jerolim Ostojić 1847 - 1921, žena Domenica Delalle

 

djeca:

1.1.7.5.1. Jerolim (Momo) 1878 - 1957,  žena Katica Krnčević, Ana Lebedina

1.1.7.5.2. Mihovil 1880 - 1932, žena Marija Zorman

1.1.7.5.3. Ana 1889 -1973,   suprug  Jozo Madirazza    

1.1.7.5.4. Perina 1908 - 1932,  neudata

 

1.1.7.5.1. Jerolim Ostojić 1878 - 1957, žena Katica Krnčević, Ana Lebedina 

                                               

djeca:

1.1.7.5.1.1. Elvina 1909 - 1964, suprug Anton Oražem

1.1.7.5.1.2. Korado 1914 -1994,  žena Milka Ljubica

1.1.7.5.1.3. Gverino 1915 -1979, žena Danica Malada

1.1.7.5.1.4. Katica 1921, suprug Romolo Chinnedda

1.1.7.5.1.5. Mirko 1925 - 1995, majka Ana Lebedina, žena Jelka Lesar,

 

1.1.7.5.2. Mihovil Ostojić 1880 - 1932,  žena Marija Zorman

 

djeca:

1.1.7.5.2.1. Jožica 1909 - 2002, muž Đuro Dobrić

1.1.7.5.2.2. Ivo 1910 - 1987, žena Vesna Ljubić

1.1.7.5.2.3. Nerej 1912 - 1977  žena Slavica Drenovec

1.1.7.5.2.4. Vlado - Viktor 1918 - 1970, žena Darinka Baretić

 

1.1.7.5.3. Ana Ostojić 1889 -1973, suprug Jozo Madirazza

 

djeca:

1.1.7.5.3.1. Ante Madirazza 1918 -1965, žena Mira Kostelac

1.1.7.5.3.2. Ivo Madirazza 1923 - 1982, žena Ljerka Budić

 

1.1.7.5.1.1. Elvina Ostojić 1909 - 1964, suprug Anton  Oražem

 

djeca:

1.1.7.5.1.1.1. Marija Oražem 1947, suprug Slavko Hribar

1.1.7.5.1.1.2. Anton Oražem 1940, žena Marija - Ana Goltes

 

1.1.7.5.1.2. Korado Ostojić 1914 - 1994, žena Milka Ljubica

 

djeca:

1.1.7.5.1.2.1. Katija 1949, suprug Ivo Ostojić - Knežić

1.1.7.5.1.2.2. Zemira 1953, suprug Ivan Štajner

 

1.1.7.5.1.3. Gverino Ostojić 1915 - 1979, žena Danica Malada

 

djeca:

1.1.7.5.1.3.1. Jerolim 1943, žena Ankica Marić

1.1.7.5.1.3.2. Ljiljana 1945 - 1998, suprug Ratomir Brnačić

 

1.1.7.5.1.4. Katica Ostojić 1921, suprug Romolo Chinnedda

 

sin:

1.1.7.5.1.4.1.  Gerolamo Chinnedda 1954, žena Franka ..........

 

1.1.7.5.1.5. Mirko Ostojić 1925 - 1995, žena Jelka Lesar

 

djeca:

1.1.7.5.1.5.1. Ankica 1948, suprug Ivica Neveščanin

1.1.7.5.1.5.2. Branimir 1950, žena Dominique Pahud

 

 

 

 

1.1.7.5.2.1. Jožica Ostojić 1909 - 2001, suprug Đuro Dobrić

 

djeca:

1.1.7.5.2.1.1. Mirjana Dobrić 1932, suprug Pavke Tišma

1.1.7.5.2.1.2. Nevena Dobrić  1937, suprug Boško Žunjić

 

1.1.7.5.2.2. Ivo Ostojić 1910 - 1987, žena Vesna Ljubić

 

djeca:

1.1.7.5.2.2.1.Branka 1946, suprug Roland Pulanić

1.1.7.5.2.2.2.Vlasta 1948, suprug Jerko Bakotin

1.1.7.5.2.2.3. Hrvoje 1959, žena  Ksenija Leljak

 

1.1.7.5.2.3. Nerej Ostojić 1912 - 1977, žena Slavica Drenovec

 

kćer:

1.1.7.5.2.3.1. Ljerka 1940, suprug Janko Lipovec

 

1.1.7.5.2.4. Vlado - Viktor Ostojić 1918 - 1970, žena Darinka Baretić

 

sin:

1.1.7.5.2.4.1. Nenad 1954, žena Dubravka Jurčić

 

1.1.7.5.3.1. Ante Madirazza 1918 - 1965, žena Mira Kostelac

 

kćer:

1.1.7.5.3.1.1. Nives Madirazza 1946, suprug  Ante Dellale

 

1.1.7.5.3.2. Ivo Madirazza 1923 - 1992, žena Ljerka Budić

 

djeca:

1.1.7.5.3.2.1. Ivica 1954,  žena Melita Radić

1.1.7.5.3.2.2. Vesna 1959, suprug Josip Bereček

 

1.1.7.5.1.1.1. Marija Oražem 1947, suprug Slavko Hribar

 

kćer:

1.1.7.5.1.1.1.1. Vesna 1969, suprug Bojan Volaj

 

1.1.7.5.1.1.2. Anton Oražem 1940, supruga Marija - Ana Goldes

 

djeca:

1.1.7.5.1.1.2.1. Iris 1966, suprug Boris Lagler

1.1.7.5.1.1.2.2. Maja 1972, suprug Peter Moškerc

 

1.1.7.5.1.2.1. Katija Ostojić 1949, suprug Ivo Ostojić - Knežić

 

djeca:

1.1.7.5.1.2.1.1. Ivana 1972, suprug Damir Sejarić

1.1.7.5.1.2.1.2. Hrvoje 1974.

 

 

 

1.1.7.5.1.2.2.. Zemira Ostojić 1953, suprug Ivan Štajner

 

djeca:

1.1.7.5.1.2.2.1.Milan 1974, žena Anđela Đurin

1.1.7.5.1.2.2.2. Sanja 1978.

 

1.1.7.5.1.3.2. Ljiljana Ostojić 1945 - 1998, suprug Ratomir Brnačić

 

sin:

1.1.7.5.1.3.2.1. Ratomir 1975.

 

1.1.7.5.1.4.1. Gerolamo Chinnedda 1954, žena Franka

 

kćer:

1.1.7.5.1.4.1.1. Eleonora 1991.

 

1.1.7.5.1.5.1. Ankica Ostojić 1948, suprug Ivica Neveščanin

 

djeca:

1.1.7.5.1.5.1.1. Ivana 1979.

1.1.7.5.1.5.1.2. Ana 1982.

 

1.1.7.5.1.5.2. Branimir Ostojić 1950, supruga Dominique Pahud

 

djeca:

1.1.7.5.1.5.2.1. Elena 1982.

1.1.7.5.1.5.2.2. Andro 1986.

 

1.1.7.5.1.1.1.1. Vesna Hribar 1969, suprug Bojan Volaj

 

sin:

1.1.7.5.1.1.1.1.1. Aljoša 1995.

 

1.1.7.5.1.1.2.1. Iris Oražem 1966, suprug Boris Lagler

 

djeca:

1.1.7.5.1.1.2.1.1. Tit 1994.

1.1.7.5.1.1.2.1.2. Tina 1986.

 

1.1.7.5.1.1.2.2. Maja Oražem 1972, suprug Peter Moškerc

 

djeca:

1.1.7.5.1.1.2.2.1. Ula 1997.

1.1.7.5.1.1.2.2.2. Nik 1999.

1.1.7.5.1.1.2.2.3. Pia 2004.

 

 

1.1.7.5.1.2.1.1. Ivana Ostojić - Knežić 1972, suprug Damir Sejarić

 

kćer:

1.1.7.5.1.2.1.1.1. Lucija 2004.

 

1.1.7.5.1.2.2.1. Milan Štajner 1974, žena Anđela Đurin

 

kćer:

1.1..7.5.1.2.2.1.1. Mika 2000.

 

1.1.7.5.2.1.1. Mirjana Dobrić 1932, suprug Pavle Tišma

 

djeca:

1.1.7.5.2.1.1.1. Saša 1961., suprug Romeo Karanović

 

1.1.7.5.2.1.2. Nevena Dobrić 1937, suprug Boško Žunjić

 

djeca:

1.1.7.5.2.1.2.1. Jasna 1959., suprug Željko Šarić

1.1.7.5.2.1.2.2. Boris 1968.

 

1.1.7.5.2.2.1. Branka Ostojić 1946, suprug Roland  Pulanić

 

djaca:

1.1.7.5.2.2.1.1. Dražen 1974., žena Tajana Klepac

1.1.7.5.2.2.1.2. Darja 1975., suprug Dubravko Žagar

 

1.1.7.5.2.2.2. Vlasta Ostojić 1948, suprug Jerko Bakotin

 

djeca:

1.1.7.5.2.2.2.1. Tonči 1973, žena Maja Botrić

1.1.7.5.2.2.2.2. Ivana 1979., suprug Miro Košta    

1.1.7.5.2.2.2.3. Jerko 1984.

 

1.1.7.5.2.2.3. Hrvoje Ostojić 1959, žena Ksenija Leljak

 

djeca:

1.1.7.5.2.2.3.1. Ivan 1984.

1.1.7.5.2.2.3.2. Martina 1987.

1.1.7.5.2.2.3.3. Dijana 1989.

 

 

1.1.7.5.2.3.1. Ljerka Ostojić 1940, suprug Janko Lipovec

 

djeca:

1.1.7.5.2.3.1.1. Robert 1962, žena Sabina Travižan

1.1.7.5.2.3.1.2. Tomaž 1968, žena Tanja Žmavc

 

 

1.1.7.5.2.4.1. Nenad Ostojić 1954, žena Dubravka Jurčić

 

kćer:

1.1.7.5.2.4.1.1. Ljerka 1982.

 

1.1.7.5.2.1.1.1. Saša Tišma 1961, suprug Romeo Karanović

 

djeca:

1.1.7.5.2.1.1.1.1. Ela 1990.

1.1.7.5.2.1.1.1.2. Tamara 1992.

A.7.5.2.1.1.1.3. Aleksa 1997.

 

1.1.7.5.2.1.2.1. Jasna Žunić 1959, suprug Željko Šarić

 

djeca:

1.1.7.5.2.1.2.1.1. Maja 1980.

1.1.7.5.2.1.2.1.2. Jelena 1984.

1.1.7.5.2.1..2.1.3. Gorana 1987.

 

1.1.7.5.2.3.1.1. Robert Lipovec 1962, žena Sabina Travižan

 

djeca:

1.1.7.5.2.3.1.1.1. Marko 1988.

1.1.7.5.2.3.1.1.2. Matej 1992.

 

1.1.7.5.2.3.1.2. Tomaž Lipovec 1968, žena Tanja Žmavc

 

djeca:

1.1.7.5.2.3.1.2.1. Jernej 1995.

1.1.7.5.2.3.1.2.2. Tina 2001.

 

1.1.7.5.3.1.1. Nives Madirazza 1946, suprug Ante Dellale

 

kćer:

1.1.7.5.33.1.1.1. Nevia 1970.

 

1.1.7.5.3.2.1. Ivica Madirazza 1954, žena Melita Radić

 

djeca:

1.1.7.5.3.2.1.1. Nikša 1980.

1.1.7.5.3.2.1.2. Mislav 1984.

 

1.1.7.5.3.2.2. Vesna Madirazza 1959, suprug Josip Bereček

 

djeca:

1.1.7.5.3.2.2.1. Hrvoje 1986.

1.1.7.5.3.2.2.2. Martina 1988. 

1.1.7.5.3.2.2.3. Matija 1993.

 

 

 

1.1.7.5.2.2.1.1. Dražen Pulanić 1974, žena Tajana Klepac

 

kći:

1.1.7.5.2.2.1.1.1. Dora 2003

1.1.7.5.2.2.1.1.2. Tea 2005

 

 

1.1.7.5.2.2.1.2. Darja Pulanić 1975, suprug Dubravko Žagar

 

1.1.7.5.2.2.1.2.1. Stjepan 2007

1.1.7.5.2.2.1.2.2. Pavla Marija 2011    

 

1.1.7.5.2.2.2.1. Tonči Bakotin 1973, žena Maja Botrić

 

1.1.7.5.2.2.2.1.1.

 

1.1.7.5.2.2.2.2. Ivana Bakotin 1979, suprug Miro Košta

 

1.1.7.5.2.2.2.2.1. Bruno 2005

1.1.7.5.2.2.2.2.2. Klara 2010

 

 

 

 

U ovom prikazu je primjenjena numeracija prema Jacquesu d Aboville. Broj znamenaka odvojenih točkom jednak je broju generacija a unutar pojedine generacije osobe su numerirane prema redosljedu rođenja. Npr. osoba 1.1.2.5. pripada četvrtoj generaciji te je peto dijete drugog djeteta prvog djeteta prvog predaka.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

R o d o s l o v l j e

dokumenti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                Maribor, Šibenik, Trogir, 2016.

 

Prvo tiskano izvješće o trogirskoj plemićkoj obitelji Ostojić - našim precima, Heyer v. Rosenfeld, Wappenbuch, Nurnberg, 1873. godine, list 1.

 

Prvo tiskano izvješće o trogirskoj plemićkoj obitelji Ostojić - našim precima,

Heyer v. Rosenfeld, Wappenbuch, Nurnberg, 1873. godine, list 2.

 

 

Prvo tiskano izvješće o trogirskoj plemićkoj obitelji Ostojić - našim precima, Heyer v. Rosenfeld, Wappenbuch, Nurnberg, 1873. godine, list 3.

 

 

Prvo tiskano izvješće o trogirskoj plemićkoj obitelji Ostojić - našim precima, Heyer v. Rosenfeld, Nurnberg, 1873. godine, list 4.

 

Prvo tiskano izvješće o trogirskoj plemićkoj obitelji Ostojić - našim precima, grbovi, Heyer v. Rosenfeld, Nurnberg, 1873. godine, list 5.

 

Prvo tiskano izvješće o trogirskoj plemićkoj obitelji Ostojić - našim precima, grbovi, Heyer v. Rosenfeld, Wappenbuch, Nurnberg, 1873. godina, list 6.

 

 

 

 

Slika 1. Tvrđava Bobovac u Bosni, drevna prijestolnica bosanskih kraljeva, krajem XV. stoljeća

 

 

Slika 2. Dokumenti iz 1419. godine godine koji spominje naše pretke Ostojiće, »… i k tome zakleše se vlastele našeg plemena … knez Ivaniš Ostojić…«, 24. lipnja 1419.  godine na Stipanju Polju pod Sokolom.

 

 

 

 

 

Slika br. 3 Prvi sačuvani rukopis našeg pretka Ostojića iz 1427. godine: … »v lito rožanstva Hristova tisućno i četiri sta i dva deseti i sidmo lito, miseca dećembra 30 i l. od mene Ostoja logofeta pisano …», Darovnica Radoslava Pavlovića, velikog bosanskog vojvode Dubrovčanima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika br. 4. Povelja bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojića - Kotromanića našim precima braći knezu Petru i Ivanu Ostojiću i njegovom sinu Jerolimu kojom kralj potvrđuje Ostojićima naslov kneza i sve one počasti i privilegije koje je Ostojićima dodijelio hrvatsko ugarski kralj i kralj Bosne Bela IV. 1424. godine Pristina, 3. travnja 1458. godine. Prijepis iz 1791. godine. List I.

 

 

 

 

 

 

Slika br. 5. Povelja Bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojića - Kotromanića našim precima braći knezu Petru i Ivanu Ostojiću i njegovom sinu Jerolimu kojom kralj potvrđuje Ostojićima naslov kneza i sve one počasti i privilegije koje je Ostojićima dodijelio hrvatsko ugarski kralj i kralj Bosne Bela IV. 1424. godine, Pristina, 3. travnja 1458. godine. Prijepis iz 1791. godine. List 2.

 

 

 

Prvo hrvatsko tiskano izvješće o trogirskoj plemićkoj obitelji Ostojić - našim precima, prviput objavljena Povelja bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojićima iz 1458. g.

Šime Ljubić, Listine, Zagreb, 1891. Povelja bosanskog kralja Stjepana Tomaša Ostojićima, iz 1458. godine.

 

 

Slika broj 6. Vid Ostojić (Vitus Ostoich) kanonik hvarski i biskup Like i Korčule (oko 1400. - 1459.), donator katedrale sv. Marka u Korčuli, sahranjen u katedrali (ulje na drvu)

 

Slika 7. Biskupski grb biskupa Vida Ostojića u Blatu na Korčuli na kući Ostojića, 1459. godina

 

 

Slika 8. Rodoslovno  stablo obitelji Ostojić naših predaka od oko 1380. godine Prvi  Antun Ostojić, knez iz Bobovca u Bosni. Rodoslovno stablo predloženo Magistratu u Veneciji 1791. godine. Na lijevom uglu citirana skraćena verzija Povelje Ostojićima kralja Tomaša 1458. godine.

 

Slika 9. Zapisnik pred hvarskim knezom 30. listopada 1463. godine pred svjedocima o dolasku naših predaka Ostojića na otok Hvar u noći između 29. i 30. lipnja. Citirana Povelja kralja Tomaša iz 1458. godine.  Prijepis iz 1791. godine. List I.

 

Slika 10. Zapisnik pred hvarskim knezom 30. listopada 1463. godine pred svjedocima o dolasku naših predaka Ostojića na otok Hvar u noći između 29. i 30. lipnja 1463. godine. Prijepis iz 1791. godine.  List II.

 

Slika 11. Boljarski dvor u Starom Gradu na Hvaru u ulici »Sridnjoj kuoli« u koji su se naselili naši preci 1463. godine. Dvor je još u vlasništvu Ostoića - Knez Ivanovih i njihovih rođaka.

 

Slika 12. Iz Darovnice crkvi sv. Mihovila - nadarja naših predaka, Ivan Ostojić, Kaštel Kambelovac prije 1569. godine

 

 

Slika 13. Nadgrobni spomenik - stećak naših predaka Ostojića, groblje iznad Kaštel Kambelovca, prije 1469. godine

 

 

 

 

Slika 14. Zapisnik pred svjedocima o dolasku kneza Stjepana Ostojića glavara sela Slimena iz Slimena - Poljica na otok Brač 1604. godine s »više kršćanskih obitelji« i potvrda podrijetla kneza Stjepana Ostojića nećaka kneza Petra Kružića od Klisa.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 15. Grb obitelji Ostojić na dvoru Gospodnetić,  Dol na Braču, početak 17. stoljeća.

 

 

 

Slika 16. Kuća obitelji Ostojić naših predaka u Trogiru, sjeverna strana, nakon 1569. godine

 

 

Slika 17. Plemićki grb naše prabake Margarite Apolonice Dragacco na portalu kuće Ostojić

 

 

Slika 18. Kuća naših predaka Ostojića u Trogiru s južne unutarnje strane grada, portal s grbom obitelji Dragacco, kuća još u vlasništvu obitelji Ostojić.

 

Slika 19. Oporuka našeg pradjeda Josipa Ostojića (1690.-1741.),  sina Mihovila, veletrgovca iz 1726. godine, na 16 stranica, na dnu potpis našeg pradjeda.

 

Slika 20. Grb naših predaka - plemićke obitelji Ostojić u Trogiru, nekad na prvoj kući Ostojića, danas na zidu Gradske kuće u Trogiru, druga polovica XVII. stoljeća.

 

 

 

Slika 21. Najstariji grb naših predaka - plemićke obitelji Ostojić, XV. stoljeće i prije.

 

 

 

 

Slika 22. Grbovi dalmatinskih plemićkih obitelji, dva grba plemićke obitelji Ostojić, nadgrobna ploča posljednje bosanske kraljice Katarine Vukčić Kosače i drevni grad Bobovac u Bosni. Iz zbirke grbova Splita, D. Karaman, iz kraja XVII. stoljeća

 

 

 

 

 

 

Slika 23. Grb plemićke obitelji Ostojić naših predaka iz XVI. stoljeća. Grb su usvojili naši preci dolaskom u Dalmaciju, bosanske ljiljane su u grbu zamijenili sa šesterokrakim zvjezdama.

 

 

Slika 24. Oporuka Paoline Colnago iz trogirske plemićke obitelji Colnago u korist Dionisija Ostojića 1768. godine

 

 

 

 

 

Slka 25. Nakon baštine po plemićkoj obitelji Colnago 1768.  godine. Ostojići su usvojili novi grb u kojeg su ugradili stablo masline iz grba trogirske plemićke Colnago.

 

 

 

 

Slika 26. Tiskana zbirka sudskih odluka od 1775. do 1789. godine oko nasljedstva između oca don Mihovila Ostojića, kanonika, vicekonzula Vatikana i sina Antonija Ostojića, harambaše, naših predaka iz Trogira, veliki izvor podataka o našoj trogirskoj obitelji Ostojić iz Trogira. 60 stranica. 

Ostojić daruje kao miraz  nećakinjama Mariji 1000 i Ani 2000 dukata

Paolina Colnago naša baka oporučno daruje Dionisiju Ostojiću.

Popis plemićkih obitelji uTrogiru iz 1776. godine

 

Slika 27. Popis plemićkih obitelji u Trogiru iz godine 1776. Pod brojem 89. trogirska obitelj Ostojić. Izvor: Heyer v. Rosenfeld, Wappenbuch, Der Adel des Konigreiches Dalmatien, Nurnberg, 1873. godine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 28. Naš pradjed don Mihovil Ostojić, kanonik u Trogiru, bio je vicekonzul Papinske države - Vatikana, 1786. godina, Š. Perić, Dalmacija uoči pada Mletačke Republike, Zagreb, 1980. g. 

 

Slika 29. Brat našeg pradjeda don Mihovila Dionisije Ostojić bio je član Velikog vijeća Trogira kao plemić - nobile di Bossina, zapisnik sjednice 1786. godine.

 

Slika 30. Rodoslovno stablo trogirske plemićke obitelji Iura (Jurković)  s upisom Marije i Dionisija Ostojića, Nobile di Bossina, 1787. godine 

 

 

 

Upis Marije i Dionisija Ostojića Nobile di Bossina u rodoslovno stablo stablo trogirske obitelji Iura (Jurković) 1787. godine prilokom vjenčanja Marije Ostojić s Franom Iura, Conte i Nobile Veneto, komandanta trogirske tvrđave.

 

 

 

 

Slika 31. Marija Ostojić iz Trogira, Nobile di Bossina, 1787. god.

 

 

Slika 32. Potvrda plemstva »conte i nobile veneto« Ostojićima mletačkog dužda Ludovica Manina i  Magistrato sopra Feudi Venecije, 13. veljače 1791. godine.

Slika 33. Potvrda plemstva »conte i nobile veneto« Ostojićima mletačkog dužda Ludovica Manina i Magistrato sopra Feudi Venecije, 13. veljače  1791. godine.

 

Slika 34. Potvrda plemstva »conte i nobile veneto« Ostojićima mletačkog dužda Ludovica Manina i Magistrato sopra Feudi Venecije, 13. veljače 1791. godine.

 

 

Slika 35. Upis conte i nobile veneto Ostojića u Zlatnu knjigu plemstva Venecije 13. veljače 1791. godine

 

Slika 36. Potvrda plemstva »conte i nobile veneto« Ostojićima Araldičke komisije u Zadru 1818. godine.

 

Slika 37. Potvrda plemstva »conte i nobile veneto« Ostojićima Araldičke komisije u Zadru 1818. godine.

 

 

Slika 38. Potvrda plemstva »conte i nobile veneto« Ostojićima Araldičke komisije u Zadru 1818. godine.

 

 

Slika 39. Potvrda plemićkog grba »Conte i Nobile veneto« Ostojićima Araldičke komisije u Zadru 1818. godine.

 

 

 

 

 

Slika 40. Potvrda plemstva »conte« s potpisom austrijskog cara Franje I. Ivanu Ostojiću u Beču 1827. godine, list 1.

 

 

 

Slika 41. Potvrda plemstva »conte« Ivanu Ostojiću s potpisom austrijskog cara Franje I. u Beču 1827. godine, list 2.

Slika 42. Potvrda plemstva »conte« Ivanu Ostojiću s potpisom  austrijskog cara Franje I. u Beču 1827. godine, list 3.

 

 

Slika 43. Potvrda plemstva »conte« Ivanu Ostojiću s potpisom austrijskog cara Franje I. u Beču 1827. godine, list 4.

 

 

 

Slika 44. Potvrda plemstva »conte« Ivanu Ostojiću s potpisom austrijskog cara Franje I. u Beču 1827. godine, list 5.

 

 

 

Slika 45. Potvrda plemstva »conte« Ivanu Ostojiću s potpisom austrijskog cara Franje I. u Beču 1827. godine, list 6.

 

 

 

Slika 46. Potvrda plemstva »conte« Ivanu Ostojiću s potpisom austrijskog cara Franje I. u Beču 1827. godine, list 7.

 

 

 

 

Slika 47. Izvod iz matičnih knjiga u Arhivu Katedrale u Trogiru, 1865. i 2004. godine, Ostojići naši preci.

 

Slika 48. Izvod iz matične knjige u Arhivu Katedrale u Trogiru, Ostojići don Mihovila.

 

Slika 49. Izvod iz matične knjige u Arhivu Katedrale u Trogiru, Ostojići Dionisija.

 

 

Slika 50. Izvod iz matične knjige rođenih u Arhivu Katedrale u Trogiru 1878. godine, Jerolim Ostojić - Mome.

 

Slika 51. Izvod iz matične knjige rođenih u Arhivu Katedrale u Trogiru 1880. godine, Mihovil Ostojić, moj pradjed Miće.

 

Slika 52. Jerolim Ostojić iz Trogira (1847. 1921. ), naš pradjed

 

Slika 53. Jerolim Ostojić - Mome iz Trogira (1878. - 1957.) sin Jerolima

 

 

Slika 54. Mihovil Ostojić - Miće (1880. - 1932.) iz Šibenika, sin Jerolima

 

 

 

Dobrodošla obitelj Hrasnica iz Sarajeva – naši daleki izgubljeni rođaci iz 1463. godine!

 

»Nakon što je njegov brat Petar ubijen, njegove su privilegije spaljene, a ostalim bosanskim plemenitašima,  knezovima i velikašima odsječene su glave. Kao posljedica toga, neki od preostalih plemenitaša prihvatili su kuran kao vjeru, a drugi su, u krahu bosanskog plemstva, morali napustiti svoja dobra, pokretnu i nepokretnu imovinu, u noći 30. lipnja, te pobjeći kako ne bi bili ubijeni, što je učinio i Ivan Ostojić sa svojim sinom Jerolimom, te pronašao utočišće s ostalim brojnim plemenitašima …….«

 

(Zapisnik pred hvarskim knezom 30. listopada 1463. godine u Lesini (danas grad Hvar).

 

Prof. dr. Mehmedbeg Hrasnica iz Sarajeva piše nam u pismu 2001. godine: »Uspio sam na početku istraživanja doći do određenih materijalnih dokaza u pismenom obliku, koji povezuju današnje prezime Hrasnica s izvornim imenom Ostojić … Među tim i pored našeg hrvatskog podrijetla, što je evidentno, nikad nismo uspjeli povezati posljedneg iz obitelji Ostojić, koji je prešao na islam i u koje vrijeme. To je karika koja nedostaje …«

 

 

 

Halid-beg Hrasnica jedan od prvih evropsko obrazovanih bošnjačkih intektualaca

 

Bosanski je povjesničar Ćiro Truhelka svjedočio u svom djelu »Uspomene jednog pionira« da je 1887. godine stanovao u Sarajevu u kući odvjetnika Halidbega Hrasnice »koji je potekao iz obitelji Ostojić što je bila u rodu s bosanskim kraljem Ostojem Križićem«.

 

Mađarski povjesničar dr. Lajos Thallocy u Popisu poznatih obitelji Bosne i Hercegovine 1915. godine svjedoći: »Bosanska begovska obitelj Hrasnica (Ahmedbeg, Mustajbeg, Abduselambeg, Muharembeg, Halidbeg) potječe iz obitelji Ostojić (starije ime, podrijetlo), koja se prvenstveno nazivala Jablanovići, a stolovala u Trebinju (obiteljska predaja).« Kao ishodište obitelji navodi mjesto Ostojiće kraj Presjena u sarajevskom kotaru.

 

 

Abduselambeg Hrasnica otac Halidbega Hrasnice

 

»Postoje legende o genezi naše obitelji i priče koje su se unutar obitelji prenosile s koljena na koljeno. One se mogu prihvatiti kao autentične, posebno za period nekoliko posljednjih stoljeća i služile su, vjerojatno historičarima u njihovom nastojanju da dođu do odgovarajućih činjenica. Posebno je važno otkriti prvobitno stanište Ostojića. Postoji selo Ostojići na planini Treskavici nedaleko od Sarajeva, a prema drugim izvorima Ostojići su naseljavali područje Fojnice u Srednjoj Bosni, što po meni, više odgovara istini. Na tim prostorima su stolovali bosanski kraljevi. Posebno je značajan stari grad Bobovac, prijestolnica kraljeva …« (prof. Mehmedbeg Hrasnica, Sarajevo)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Šibenik, Jadrija, 2014. Prvi susret dviju obitelji Hrasnica i Ostojić nakon 1463. godine, nakon punih 551. godine

 

 

Tina, Ljerka, obitelj Hrasnica

 

 

Tina i Farah Hrasnica, straga uz hrvatski grb obitelji Ostojić

 

 

Ljerka Ostojić Lipovec i dr. Halidbeg Hrasnica

 

 

Ljerka Ostojić Lipovec i Alyana Hrasnica

 

 

 

 

U časopisu Novi behar, 4/1930. je bila objavljena predaja obitelji Hrasnica o postanku naziva obitelji Ostojić – Turhanija – Hrasnica koju je prigodice u razgovoru pripovjedao za svog života Hadžibeg Hrasnica iz Sarajeva, koji je nekako oko 1890. godine otišao u hadž, pa se nije vratio, već je uprav obavivši potpuno tu svoju vjersku dužnost, preminuo u Meki, gde je  i pokopan.

 

Živio je u Ostojićima, kotar Sarajevo, Abdulahefendija Ostojić, koji je imao devet sinova, pa mu svih devet poginu u bitci pod Ozljem. Da ne bi obitelj izumrla oženi se pod starost Abdulahefendija i zaimade sina Sulejmana, koji je bio izvjestitelj rata pod Banja Lukom, te po svršetku bitke sastavi izvještaj i odnese ga osobno u Istambul, gdje mu  je podijeljen pašaluk. Taj Sulejmanpaša Ostojić imao je vjenčanu ženu i robinju, pa mu obje rode po sina, te ženinu djetetu nadjene ime Fejzija, a robinjinu Turhan, koji postadoše Fejzibeg Ostojić i Turhanbeg Ostojić. Sulejmanpaša oženi Fejzibega od nekakva Omerage iz sela Hrasnice, kojim povodom se preseli tu, gdje je i umro i sad mu se zna grob. Fejzibeg poginu u dvoboju s nekakvim Popovićem Crnogorcem gdje se dijeleći mejdan oba poginula, te nastane poslovica : »Crna gora žali Popovića, a sva Bosne bega Ostojića«. Iza Fejzibega je ostao Ahmedbeg, kojeg su nazvali Hrasnica, a nasljednici Turhanbegovi po prozvani Turhanija …«

 

 

 Meka

 

 

Još bolje Vas našli…